Feral Tribune - ''počivao u miru'' ili neka nova reinkarnacija u budućnosti?

iz Ferala:

NIŠTA VIŠE BAČVICE
15. lipnja, 2008.

Nakon više od petnaest godina Feralovog a redovitog tjednog izlaženja, pred sobom imate zadnji broj. Usprkos tome što je kroz proteklu godinu list imao stabilnu nakladu, usprkos tome što su redakcijs ki troškovi i troškovi proizvodn je svedeni na minimum, zbog nagomilan ih financijs kih teškoća - koje su se kumuliral e kroz duže razdoblje - te naprasno i jednostra no prekinuti h pregovora (za koje smo vjerovali da su praktički dovršeni) s potencija lnim poslovnim partnerom, Europapre ss holdingom, nismo više u mogućnosti izdavati tjednik. Novinari i urednici Ferala suočili su se s teškoćama koje se u ovome trenutku pokazuju nepremost ivima.

Prije nego nas naivni, ili zlobni, svejedno, otpile kao "tržišno neuspješne" - a zasigurno hoće, jer što bi osim "tržišta" moglo biti presudno za opstanak u Hrvatskoj?! - prigoda je da po tko zna koji put upozorimo na karakter toga "tržišta" i profil "uspjeha" koji je na njemu dopušten, ali i na konfigura ciju hrvatske medijske scene, iznikle iz logike "tržišta", na kojoj, čini se sasvim razumljiv o, nema mjesta za Feral.

Poznato je da ovaj list, bez obzira na pristojnu nakladu, i to uz činjenicu da je 20 posto skuplji od konkurenc ije, od svoga pokretanj a nema oglasa, jer je marketinška industrij a, u skladu s uzusima koji vrijede na "tržištu", procijeni la da ga ne može disciplin irati ni kontrolir ati. Poznato je da ni prema jednom drugom mediju u ovoj zemlji oglašivači nisu postavili tako neproboja n sanitarni kordon. Poznato je također da u "regularni m" tržišnim okolnosti ma novine ostvaruju natpolovični dio svojih prihoda od oglasa, pa je tjednik koji živi isključivo od broja prodanih primjerak a - bez obzira na veličinu čitalačkog tijela - po definicij i osuđen na propast.

Nije to dakle otpravak na marginu, što bi bila relativno komotna pozicija, nego osuda na nepostoja nje, jer u Hrvatskoj je margina poželjna samo ako od sebe ne daje znake života. Međutim, nismo više naivni da bismo imali iluzije oko "tržišta": sektaška marketinška politika samo je instrumen t vladajuće političke i ekonomske oligarhij e, oruđe pomoću kojega će nekadašnji politički teror biti zamijenje n onim "slobodnog a tržišta".

U niz navrata pokušali smo za taj problem senzibili zirati javnost, naročito strukovne organizac ije, ali bez uspjeha. Hrvatsko novinarsk o društvo zadržalo se na uopćenim frazama o tome kako "oglašivači sve više utječu na uređivačke politike", pazeći da kakvom neoprezno m inicijati vom ne naruši poslovični konformiz am, s članstvom koje se doslovno trese od straha pred vlasnicim a medijskih korporaci ja, jer im o njima, eto, ovisi egzistenc ija.

I zbilja, "uređivačke politike" više i ne postoje kao iole autonomne činjenice. O njima se više i ne raspravlj a iz perspekti ve novinarsk og zanata i kreacije. One su puki produkti interesa vlasnika i njihovih partnera i sponzora, gdje se - sada već bez ikakvog novinarsk og otpora - interveni ra na dnevnoj bazi. Prije dvije godine na ovim smo stranicam a postavlja li pitanja koja su nam se činila dramatičnim:

"Postaje li novinarst vo ambalaža za oglase? U kolikoj je mjeri marketinška industrij a preuzela kontrolu nad prioritet ima i razvojem novinarsk e struke? Kolika je izvjesnos t da će se, nakon mnogih desetljeća služenja raznim političkim ideologij ama, žurnalizam i propagand a ponovo - ovaj put 'bezbolno' - stopiti u jednu te istu profesion alnu djelatnos t, sada na prividno bezideolo gijskim osnovama? I koliko je ta 'dezideolo giziranos t' uistinu lišena političkih utjecaja?"

U međuvremenu, upitnici su se uspravili u uskličnike: stvari su se promijeni le utoliko što su vlasnici medija postajali i vlasnici oglasnih agencija, najveći oglašivači postali su pak vlasnici novinske distribuc ije, interesi su preprženi s više strana, ostvarena je kohabitac ija "do groba", a predstavn icima vladajuće političke elite - koji su sve to omogućili - na novinskim stranicam a, radijskim i televizij skim kanalima pjevaju se ditirambi bez kraja i konca. Izbori se ovdje dobivaju ako se osigura potpora vodećih medijskih koncerna, uz odgovaraj uće protuuslu ge, dakako. Sve je podređeno "tržištu".

U tom kontekstu ostvaruje se hrvatski paradoks: sve agresivni ja medijska ekspanzij a dovodi do sve većeg sužavanja javnog prostora. Raspolažući sa sve više medija, Hrvatska - za vraga - postaje sve manje slobodna zemlja. Jer mediji u svojoj jednoobra znoj šarolikosti više ne provocira ju dijalog, nego su zamišljeni takvima da perpetuir aju isključivo "poželjne" vrste informaci ja i mišljenja, kao što revijalni m stranicam a i televizij skim programim a defiliraj u samo "poželjni" medijski intelektu alci.

Temeljna svrha inzistira nja na "obilju" i jest da se ne primijeti ono što je iz njega odstranje no. Novine već duže vrijeme nisu generator i kritičke misli, već idealni poligoni za njezino pripitoml javanje. Cenzura više nije intervent na, nego sistemska . Sasvim rijetki nezavisni mediji i pojedini internets ki portali postali su spasonosn a mjesta gdje će se objaviti nedopuštene informaci je i stavovi, strukturn o nalik nekadašnjim "samizdati ma". Samo u zadnjih mjesec dana Feral je objavio pet priča koje su bile doslovno zabranjen e u redakcija ma vodećih domaćih dnevnih listova, pa su nam ih tamošnji frustrira ni novinari ilegalno doturili, a ticale su se visokoran giranih pripadnik a političke, gospodars ke i pravosudn e nomenklat ure. Kao i devedeset ih - ali sada bez rata, Tuđmana i žestokih nacionali stičkih naboja - Feral bi danas mogao temeljiti svoju cjelokupn u uređivačku politiku na cenzurira nim člancima sa sve bogatije medijske scene. Samo što "tržište" to neće prihvatit i, logično, jer je ono i uspostavi lo cenzuru.

Diktatura tzv. "slobodnog tržišta" realizira se, dakle, u Hrvatskoj tako što se ono ne ukazuje ni kao slobodno, ni kao tržište u smislu elementar nog fair-playa i tradicion alnih liberalni h standarda . "Tržište" koje je skrojeno i modeliran o prema interesim a političkih i ekonomski h moćnika zapravo je predložak za masovno ispiranje mozga - ideološko trovanje nečim što "nije ideologij a", nečim što je "proizvodn ja sadržaja", kako to vole reći kreatori korporaci jskih manifesta - tim više što tu formalno vrijede zakoni slobodnog a natjecanj a i jednakih šansi za sve.

I dakako, kad vas marketinška industrij a s političkom potporom jednostav nim komesarsk im potezom izbaci iz igre, vjernici novoga doba slavodobi tno će vas proglasit i poslovno neuspješnim. "Tržište" je tu sasvim neumoljiv o, "tržište" je zadano da iznjedri dodatne uspjehe izabranim monopolis tima i skutrenoj armiji njihovih poslušnika: svako obrazloženje njegovih "učinaka" svodi se na goli cinizam.

(Tu valjda vrijedi podsjetit i da živimo u zemlji gdje se "uspješnost", kao pokazatel j društvenoga etabliran ja, i inače mjeri čudnim parametri ma. Ovdje optuženik za najgora ratna zvjerstva biva izabran za zastupnik a u parlament u, dok najpopula rniji estradni fašist, u organizac iji političke vlasti, drži crnu misu na središnjem zagrebačkom trgu, pred desecima tisuća ljudi, i to na bini koja je okićena golemim oglasnim panoima brojnih sponzora: marketinški magovi nemaju predrasud a prema širiteljima mržnje, nego prema "radikaliz mu" onih koji se tome suprotsta vljaju.)

Čvrsto spareni triling političke, ekonomske i medijske sile, uz poznate tranzicij ske blagodati, funkcioni ra danas (neka nam bude dopuštena ta mrka fraza, obećavamo da je zadnji put) kao svojevrsn a zločinačka organizac ija, a u Hrvatskoj - koja je dovoljno mala da se zagadi u frapantno kratkom razdoblju - perjanice toga trilinga dadu se sasvim jasno pojedinačno locirati.

Postojeća medijska arhitektu ra, uostalom, najviše i podsjeća na posljedic e djelatnos ti građevinske mafije (pa nije ni čudo da ti poslovi sve češće idu jedni s drugima): "staništa" su sve nekvalite tnija i sve kričavije obojena, betonizac ija ne posustaje, okoliš je trajno devastira n, ali profiti su zajamčeni, i to samo za izabranu skupinu. Svaki novi uspjeh možemo promatrat i kao spomen upozorenj a na ono što je zbog njega uništeno.

Zato "medijsko tržište" na hrvatski način, umjesto uobičajenih liberalni h refrena, podrazumi jeva reket, ucjenu, političku klimoglav ost i duboko poštovanje prema već konstitui ranim tvrđavama moći. "Prilagodi ti se tržištu" u takvim okolnosti ma znači pristati na toliko kompromis a da je u pravilu neizbježno izdati osnovna načela novinarsk e profesije, ako to još išta znači.

Feral Tribune, jasna stvar, nije bio spreman na takvu prilagodb u. Nije "pravilno osluhnuo duh vremena", što bi rekli oni analitički zlobnici. Sasvim je razumljiv o što je propao "na tržištu". Hrvatska zbog toga neće postati bolja, ali će biti "tržišno" još zanimljiv ija.

Svi su se ti elementi kristalno jasno pokazali i kod tragikomičnih pregovora s Europapre ss holdingom, u koje smo se upustili nošeni naivnom vjerom da je "unutar sustava", bez oglasnih opterećenja, moguće zadržati uređivačku autonomij u, te da bi moćna medijska kompanija - jedna od dviju koje su zaposjele praktički cjelokupn u scenu - mogla iskazivat i stanovitu sklonost prema emancipac iji društva.

No, medijske korporaci je u Hrvatskoj - dvije, kažemo, koje su zaposjele cjelokupn u scenu - očito funkcioni raju na principu apsolutne lojalnost i (do toga da glavni urednici ispisuju komitetsk e pamflete protiv vlastitih novinara ako ovi rogobore štogod glupo protiv vlasnika), pa su u EPH-u vjerojatn o ispravno shvatili kako razina lojalnost i u Feralu neće biti takva da zajamči "uspješne poslovne rezultate". (Ako pišeš o Todorićevu Agrokoru, recimo, radiš izravno protiv "uspješnih poslovnih rezultata", a ne možeš biti novinar ako ne pridonosiš uspjehu kompanije, što znači da si novinar uglavnom po tome o čemu ne pišeš, eto toliko je to složena problemat ika...)

Pregovori s EPH započeti su još prije četiri godine na inicijati vu Ninoslava Pavića. Od tada, sve je teklo sporo ali verbalno glatko: pomoć u vidu kredita i odgode plaćanja tiska u Slobodnoj Dalmaciji trebala je biti pretvoren a u vlasnički udio EPH, jer je pod drugim okolnosti ma ne bismo prihvatil i, zajamčena je uređivačka autonomij a postojeće redakcije, iskazano je oduševljenje ponuđenim konceptim a, a prošloga ljeta čak je i potpisan predugovo r, te ovjeren kod javnoga bilježnika.

I onda, kad je sva "papirolog ija" napokon zgotovlje na, nastao je - muk. Vlasnici i menadžeri kompanije uspješno su izbjegli svaki pokušaj da se s njima stupi u kontakt. Na pismeni upit da jednostav no odgovore jesu li odustali od potpisiva nja već pripremlj enog ugovora - odbili su se izjasniti, kao da ga nisu ni primili. Niži činovnici, koji su dotad tražili bilance, biznis-planove i osnivačke akte, proglasil i su se "nenadležnima".

Kada smo shvatili da se radi o jednostra nome prekidu pregovora, pa još lišenom elementar noga bontona, pokušali smo logički objasniti čitav proces, ali bez naročitog uspjeha, osim konstatac ije da smo se zatekli u nekoj vrsti dužničkoga ropstva, onemogućeni da kontaktir amo s bilo kojim drugim potencija lnim partnerim a.

Tek, moglo bi biti ovo: budući da s Feralove strane tokom pregovora nije inzistira no ni na čemu drugome osim na uređivačkoj autonomij i redakcije, jer su nam svi ostali uvjeti bili više-manje irelevant ni, jedino je logično da se baš ta uređivačka autonomij a ispostavi la kao problem za EPH, mada su je energično podržali. Ako je pak to točno, a bit će da jest, onda to znači da su pregovori propali točno u trenutku kada su započeli. Zašto su onda uopće započeti?...

Teško je o tome suditi, jer nije lako ulaziti u motive histerije, bila ona stvarna ili hinjena. Jedno je, međutim, sigurno: začetak, tok i okončanje pregovora s Feralom spada u jedan od podlijih uspjeha najmoćnije medijske korporaci je u Hrvatskoj .

Kroz desetljeće i pol svoga postojanj a Feral Tribune pisao je o temama o kojima su drugi mediji šutjeli. Otkrivao je istine koje su drugi prikrival i. Iznosio je stavove od kojih su drugi zazirali. List i njegovi novinari u tih su petnaest godina dobili više međunarodnih priznanja i nagrada nego cjelokupn o hrvatsko novinstvo u cjelokupn oj svojoj povijesti .

Čitateljima, bez kojih toga ne bi bilo, zahvaljuj emo na vjernosti i nesebičnoj podršci.

Redakcija Ferala učinit će sve da, što prije to bude moguće, iznova pokrene list.

Kultni ST list se gasi...što zbog nedostatk a oglašivača, što zbog nedovoljn og broja čitatelja itd itd... Znam, mnoge od vas boli kurac, ali kao stari ''fan'' - puštam jednu suzu. Plač