O ljudima i mačkama Utorak, 26. travnja 2005. 21:24

08.03.
Let the camera linger on your perfect skin. Your widows peak and your lucky grin and the bluest eyes I know - as you turn to go...

Ja ne znan šta naše žensko triba napravit da se umili doma svojima pa da se, jelte, izjednači sa muškin dilon familije. Moj brat je uvik bija od posebne vrste, ali nije on to namjerno činija, samo je bija muško. A da su ti muški podmukla i jednokratna stvorenja, a opet za sva vrimena, iman dokaz od prije 14. godina, koji se spominje i dan danas.
Na Dan žena '91.-ve, vraćamo se brat i ja iz škole i nosi on doma neki buketić. Mater otvara vrata, živa se rastopila, a ja ka zadnji šonjo sve gledan. Mislin da je to prva stvar u mom životu koja mi nije bila baš jasna.
Godinama posli, brat nije ništa učinija za taj dan, ali je zato dobija svevremensko spominjanje, ka da je napravija nešto ala, šta ja znan, ka da je uveja Hrvatsku u EU.
Ja san neko vrime tipovala na razne stvari, išla san kopirat njegov uzorak poklanjanja stvari, od pizdarija do vjerskih obilježja (a jesan, jesan), ali ništa nije palilo.
Gore od toga je bilo samo kad bi stara rekla da joj je to sve njen sin poklonija.
Tako san odustala, polako i prešutno od darivanje te žene i općenito od ikakvog čestitavanja. Jedina trauma koju su mi starci zadali. Danas, ako me šune, sve ću čestitat. Ako se ne sitin, nisan se sitila i dobro je.



10.03.
Let there be a record of your gorgeous voice, the turn of phrase that filled my days with joy, something like Bing singing soft and low - as you turn to go...

Gledan Pepu di spava i mislin se: jeste li ikad doživili ono, da vas doma pitaju kakvo je to vaše društvo i s kime se vi to družite? Ja nisan, pa san morala sama promislit. Šta ću, moran! Kad se neće da brigaju za mene.
Ja se družin samo sa ljudima koji imaju mačke. Sanja ima Peru, Vjeran ima Lunu, Sonja ima Otta, Ita ima pudlicu, ali to dođe ka perzijanka sa trajnon, a ovaj "jedan mali" s kojin se ne družin ima Reu, isto pasa, ali može bit "mačka" lako. Ana je skoro imala mačku i to mi je dosta, a Kate... Kate je rekla: "Zašto se ti ne riješiš Pepe?". Sve samo mačkoljupci, a?



12.03.
I know I`m not supposed to say I`m sorry, I know you`ve had more loves than Mata Hari, but you know you`re the star of my life story and I`m so sorry...

Točno na prvi dan prolića (za neupućene: 21. ožujka svake godine, čak i prijestupne), svjetski je Dan pjesništva. Ja to vako gledan: ako su atomska bomba i cili II. svj. rat najveća zla šta je um ludog čovika izrodija, onda je pisma nešto najlipše i najplemenitije šta je izašlo iz ljudskog srca. Tamo se dogodi sudar materije i antimaterije, srastanje moći i nemoći i još ako kužneš stvar, ti si pročita ljudsko dobro.
Znan da od riči nema puno, da se od djela činu čuda koja kratko traju, ali isto stajen na stranu riči. O muzici da ne pričan.
Zato, svi vi šta pišete, šta se borite sa svojin nemirima i šta radije patite (je, ima i takvih) - olovku gori!!! A ako u Google još upišete "Zdravko Pucak", vidit ćete natječaj na koji se vridi javit. Ne sad da se zanesete i tipujete na prvu nagradu, nego da se razbije skromnost šta prati rič.





Let the poets struggle to describe your heart, Your art of love and your love of art. Well, if you ever loved me tell me so as you turn to go...