Kulturni paštroć Nedjelja, 29. srpnja 2007. 16:51

Na solinskoj se Gradini održao jubilarni, deseti po redu, Ethnoambient, festival world glazbe. U dva dana, koliko je trajao festival, na pozornici se izmjenilo šest izvođača iz raznih krajeva svijeta, koji su publici pokazali dio glazbene tradicije svoga zavičaja.


Zazumbavanje

Na plakatu piše osam, dakle počinje oko deset, splitski je poučak kojeg se, srećom, nisam u potpunosti pridržavala, već sam u Gradinu stigla oko 8 i kvarat, popraćena zvukovima klape Solin, koja je počela sa nastupom prije 15 minuta, za divno čudo. Pjevali su gotovo sat vremena, uglavnom tradicionalne dalmatinske napjeve, a u pozadini se, usprkos mikrofonima, jasno čulo cvrčanje cvrčaka, koji su lagano utihnuli kada je sunce zašlo.


Nakon Solinjana, na pozornicu su izašli Zoe', talijanski bend sa taka čizme, i polako počeli zagrijavati publiku koja se bila udobno smjestila na klupe za vrijeme nastupa klape. Prvi su pred pozornicu istrčali najmlađi – djeca su se raspištoljila i skakutala dok su odrasli sramežljivo prilazili. Energičnom zvuku dvaju tamburina, dviju pjevačica, harmonike i violine, ipak je malo tko mogao odoljeti, tako da je većina posjetitelja odlijepila stražnjice sa sjedala i zanjihala ih u ritmu Zoeinih pizzica.

Uz Kries cjela je Gradina zazumbala

Kada se na pozornicu popeo Kries, cijela je Gradina zazumbala. Mojmir Novaković, inače umjetnički direktor festivala, sa svojim je bendom u roku odmah podigao publiku na noge svojom najpoznatijom pjesmom, a u tom se duhu njihov nastup i nastavio. Predstavljena je nova postava Kriesa, obogaćena bas i električnom gitarom te bubnjevima. Izvedene su mnoge nove pjesme, koje obećavaju zanimljiv album, a nekolicina starih izvedena je u nešto izmjenjenom aranžmanu, što je publika oduševljeno prihvatila. Još jednom su zazumbali za kraj i to je bilo to. Teško za povjerovati, ali koncert je bio gotov prije ponoći.


...ka sere...

Dunja Knebl i Domaći, odnosno, Dunja Knebl uz pratnju Danijela na gitari, otvorili su drugi dan festivala. Među melankoličnim napjevima, koje je Dunja svojim prekrasnim glasom besprijekorno izvodila, ipak se našlo mjesta za nešto veselije teme, pa je tako otpjevala i veselu međimursku pjesmu o piceku te autorsku, Kad sam bila mlada.


Zatim su došli Essev Bar, izraelski bend, a oko pozornice se odnekud stvorila hrpa fotoreportera i počela škljocati. Barem deset teleobjektiva je bilo upereno u izvođače, dok se nekolicina najhrabrijih plesača izvijala u ritmu osuvremenjene izraelske tradicionalne glazbe, instrumentala odsviranih na akustičnoj gitari, bubnju, basu, te tradicionalnim indijskim instrumentima. Kako je koncert odmicao, oduševljenje je raslo, tako da publika nije pustila Izraelce sa pozornice bez bisa, u kojem su izveli obrade pjesama I talk to the wind King Crimsona te Major Tom David Bowiea.

Publiku je oduševljavalo nadigravanje kore i violine

Posljednji su nastupali Seckou Keita quatret, multinacionalni bend sa bazom u Senegalu,

Kora je tradicionalni instrument, afrička harfa, koja se izrađuje od tikve, a žice, kojih ima 22, su od krene. Palcem lijeve ruke se svira bas, palcem desne ruke se svira melodija ili pratnja, a kažiprstima obaju ruku se čitavo vrijeme improvizira. Pa tko voli...

predvođeni energičnim Seckou Keitom na vokalu i kori. Raspoloženi je Seckou na engleskom i hrvatskom uspostavio izvrsnu komunikaciju sa publikom, koja je oduševljeno pjevala i pljeskala na zahtjev veselog izvođača. Tako je zatražio od njih da pjevaju "ka sere", što su svi zdušno prihvatili, te na kraju pjesme, uz smijeh objasnio da taj tekst njima ne znači "ono što vama to znači na hrvatskom". Posebno je oduševljavalo nadigravanje između kore i violine, dok su bubnjar i basist držali ritam. U vedrom je tonu koncert priveden kraju oko ponoći, a da se publiku i Seckoa pitalo, sigurno bi se nastavio do ranih jutarnjih sati...

napisala/foto: KMaja