Split metropola sreće Četvrtak, 08. studenog 2007. 12:54

Stanovnici Splitsko-dalmatinske županije najsretniji su u cijeloj državi. Tako barem proizlazi iz velikog istraživanja Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) po nazivom “Kvaliteta života u Hrvatskoj: regionalne nejednakosti”, provedenog prošle godine na uzorku od 8534 ispitanika iz svih županija.

Životni entuzijazam
Građani Splita i okolice izjasnili su se da su vrlo zadovoljni svojim životom, čiju su kvalitetu prosječno ocijenili sa 7,7, što je najviša ocjena u Hrvatskoj, a najzadovoljniji su u državi i obiteljskim životom i obrazovanjem.
Istodobno, županijski standard daleko je od hrvatskog vrha - plaća je znatno niža od državnog prosjeka, velika su izdvajanja za socijalnu pomoć, a još uvijek je visoka i stopa nezaposlenosti.
Zanimljiva je i zdravstvena slika - prema posljednjem statističkom ljetopisu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo stopa umrlih od duševnih poremećaja i poremećaja ponašanja u županiji je dva i pol puta veća od zagrebačke, a gotovo dvostruko veća od hrvatskog prosjeka.
Zlobnici bi visoku percepciju sreće protumačili navedenom zdravstvenom stopom, no autori istraživanja izbijanje Dalmatinaca na postolje tumače time da su klima i mentalitet, nakon povratka turizma i ekonomskog oporavka, utjecali i na povratak životnog entuzijazma.
Splitska psihologinja prof. dr. Mirjana Nazor potvrđuje da ugodna klima može utjecati na veću razinu optimizma, te ističe i da se u Dalmaciji pridaje veći značaj obitelji, nego primjerice u Zagrebu, pa vjerojatno i to utječe na koeficijent kvalitete življenja. Dodaje i da građane, po svemu sudeći, previše ne smeta što su nezaposleni jer se dio njih za prihode, očito, snalazi na druge načine.

Male stvari
Tu tezu podupire i Zoran Malenica, sociolog sa splitskog Pravnog fakulteta, objašnjavajući kako su posljednje turističke sezone ostavile dosta novca u legalnim, ali i crnim blagajnama, a Dalmatinci imaju i čitav niz dodatnih izvora prihoda, primjerice prodaju zemlje.
Uz to, visok subjektivan osjećaj sreće, navodi Malenica, dijelom se može objasniti i time što se značajan broj Dalmatinaca i dalje zadovoljava s malim stvarima, ne zabrinjavajući se što to iz perspektive tržišnog razvoja nije dobro.