Mlaki početak za vatreni svršetak Subota, 24. svibnja 2008. 13:27

Na rukometnom igralištu RK Split sinoć smo svjedočili događaju koji će, toplo se nadam, prerasti u nešto što će se punim pravom zvati ST Rock fest. Festival je otvoren nastupom grupe ST!Ilness, zagrebačko-splitskog benda koji je nedavno pronašao put do šire publike, pred nekoliko desetaka okupljenih fanova.

Dojam gužve

Naime, splitska iskustva sa festivalima na otvorenom su praktički nikakava, tako da je malo tko i pomislio da bi svirka mogla početi u najavljeno vrijeme. Tako su St!Ilnessi prosipali dušu i tijelo na pozornici dok se štand sa pivom još uvijek postavljao, a većina publike doma tek spremala za izlazak.

Mlaki početak...

Momci iz benda se, međutim, nisu dali omesti, pa su svojim vjernim fanovima, koji su se okupili pred pozornicom i uspjeli napraviti dojam gužve, pružili jedan uistinu dobar nastup. Za kraj smo doživjeli katarzu, ali glad publike još nije bila zadovoljena, pa su se ponovo popeli na pozornicu i uz veliko fala! oprostili se od okupljenih.


Energično zbunjen i ošamućen

Početak nastupa Majki, pred polupraznim igralištem, nije ulijevao neku veliku nadu, ali kada je na scenu doteturao Bare, sav u crno, sa tamnim naočalama, i počeo krvariti od dosade, publika, koja je posljednji pošteni koncert vinkovčana doživjela prije desetak godina, se raspametila. Nastavili su uspješnicama Grešnik, Fantastična vatra, Putujem, a vrhunac koncerta su bile energično odsvirane i odskakane Zbunjen i ošamućen te Budi ponosan.

Bare - Zbunjen i ošamućen

Za kraj su valjda odlučili baciti svih u totalni crnjak, pa je tako igralištem odjeknuo Mršavi pas. Publika je zatim spremno sa Baretom otpjevala njegov "puno pijem dok ležim u sobi sam'" blues, nakon čega su se Majke skupile sa pozornice. No, nije ih trebalo dugo dozivati da se vrate, pa su odsvirali još tri pjesme, i za kraj otprašili Ja sam budućnost.


Totalno razvaljen(j)e

Riječke pičke su ponovo razbile splićane. Let 3 su ponovo (ponovo, ponovo…) dokazli da su najveći bend u Hrvata, i svojim nastupom pomeli, sada već pristojno napunjeno, igralište. Nakon hita uslijedio je bombončić za sve stare fanove – Ne trebam te, Fuck famiglia, 999, Otrovna kupačica… zagrijale su atmosferu do usijanja. Našlo se vremena i za nove uspješnice poput Izađi mala i Dijete u vremenu, dok su nogice i rukice okupljenih titrale u ekstazi. Publika je dala Prlji dosta vremena da odmara glasnice, pošto se svaka pjesma urlala iz petnih žila, pa je čovjek lijepo par puta okrenuo mirkofon od sebe i oduševljeno gledao gomilu splićana kako nemilice troše grla. Dok se publika lomila, na sceni nije nedostajalo golemih falusa, presvlačenja kostima, ni lažnih brkova.


Naravno, koncert Leta 3 ne bi bio potpun bez Mrlinog intermezza, u kojem nam je lijepo objasnio porijeklo znoja, kao i zašto muškarci smrde k'o konji. Pa smo, u prigodnom duhu, otpjevali Gusku, sa njištanjem umijesto lajanja. No, nije baš išlo, tako da su muškići ipak zalajali. Imali smo i nesvakidašnju priliku vidjeti varaždinske stražnjice sa varaždinskim čepovima u istima. Nadasve zanimljiv prizor, uz novu kostimografiju sa otvorima na strateškom mjestu.

Tako fino sređeni Letovci su raspalili po svim pjesmama koje u sebi sadrže riječ sokol, Drama nas je podsjetila na neku bolju prošlost, da bi na vrhuncu svi dobili, po običaju, Kurcem u čelo.

Pošto se bližila neka ura, reflektori su se uključili i osvjetlili publiku, ali to nije spriječilo riječane da odsviraju Izgubljene. Da, da, ima nas još, još još! Publikom je vladao totalni kaos, prolijevalo se pivo, vrtilo u krug, Prlja je bacao perje, sve u svemu, totalni dernek.

...vatreni svršetak uz Izgubljene.

Koncert je kao trebao biti gotov, ali ni publika ni Let 3 nisu još bili spremni za odlazak, pa su, na gotovo danjem svjetlu, odsvirali (a mi zborski otpjevali) Naftu.

Sve u svemu, jedan jako ugodan petak navečer. Zahvale organizatoru, uz najljepše želje da dogodine dovede i koje ime sa međunarodne scene, pa i Split konačno zasluži svoje mjesto na karti kvalitetnih festivala.

►albumčina by Maja Prgomet

napisala/foto: KMaja