Belan i njegovi Riječani led su razbili hitovima Đavola
Nakon vesele Kavanne, najavljeni gosti – klapa Iskon – pridružili su se bendu na pjesmi Srce od leda koja je definitivno označila početak onog dijela koncerta kada publika potpuno izgubi glavu, kolektivno vadi mobitele, snima, urla, pleše i otpušta konačno sve kočnice te se prepušta glazbi. Divojka sa juga dočekana je sa istim oduševljenjem, a Fiumensi su potom i bez klape održavali atmosferu na visokoj razini usijanosti još desetak minuta, a Nenina je crvena košulja sada već postala bordo.
Iskonovci su im se zatim ponovo pridružili na pozornici, uz Marijana Bana, kojega se jedva čulo na Kad plima se diže, koliko su, sada već pun parter i respektabilno popunjene tribine, orili od složnih glasova oduševljene publike. Klapa se potom ponovo povukla, a Ban i Belan su, uz svesrdnu pomoć svih okupljenih, otprašili hitove Daleke Obale - Sve su žene kurve i Morska vila. Publika je na trenutak zaboravila na čiji su koncert došli pa je par optimista skandiralo Banu da se vrati na pozornicu, pokazujući iznova koliko simpatije gaje prema ovom splitskom glazbeniku.
Iskonovci su se vratili na izvedbu Galeba, koja je izazvala gotovo histeriju u publici, i nekoliko simpatičnih koreografija te oponašanja leta ptice. Rijeka snova trebala je biti posljednja pjesma, ali kada su se svi glazbenici koji su se izmjenili na pozornici te večeri okupli pokloniti publici, bilo je stvarno šteta ne zapjevati još jednu, pa su izveli, a jedva ih se i čulo od publike, ponovo Srce od leda.
Omamljene dvoiposatnim glazbenim iskustvom
No, Splićanima još nije bilo dosta, pa su uspjeli skandiranjem izvući bend na bis u kojem su nas odveli vremeplovom u najranije doba karijere Đavola sa Điri Điri i Dok tebe ljubim, kako bi zadovoljili i one željne veselice i one željne stiskavaca. A tada je bio stvarno kraj – svjetla su se upalila, a gomila je polako počela izlaziti omamljena od preko dvoiposatnog glazbenog iskustva.
Oduševljenje što se konačno netko sjetio aktivirati (još jedan) neiskorišteni prostor za svirke u Splitu jedino je umanjio propust organizatora – na tri štanda s tekućinom na prodaju došao je jedan jedini ženski wc, pa su, kada je priroda zazvala, mnoge pripadnice nježnijeg spola cupkale u špaliru, ali ne zbog Belanovih hitova. A kad bi i došle do zahoda, rijetko koja nije opsovala makar sebi u bradu – ajde, na papir smo navikle da ga nidje nema – ali ni svjetla (pa su se ostavljala odškrinuta vrata da se ne fula školjka), ni kvake, ni sapuna... Stvarno sramotno.
Pogledajte album u foto galeriji!