Inspiracija za ubojstvo Ponedjeljak, 13. travnja 2009. 17:31

...podsjetimo, Percan je u subotu oko 2 sata u obiteljskoj kući u ulici Mate Balote 133 u mjestu Rakalj, koje se nalazi 30-ak kilometara od Pule, nožem na spavanju ubio 41-godišnju suprugu Alenku  i osmogodišnjeg sina Martina, a potom se pokušao ubiti. Mrtva tijela majke i brata je pronašao Percanov stariji sin, 17-godišnji Mateo, kad se oko 3 sata vratio kući. Otac mu je ležao u dvorištu, 20-ak metara od kuće, s prerezanim žilama. Šokirani mladić je nakon što je zatekao stravični prizor otrčao susjedima po pomoć te su oni pozvali policiju. Pružena mu je psihološka pomoć. Za život njegova oca liječnici su se borili do jutros...


Zašto bi me to zanimalo?

Zašto bi me zanimalo što je Percan radio u životu, na koji način je plakala Alenkina majka, na što se oslonila kad je klonula dok je prolazilo auto pogrebnog poduzeća, što o tom misli Milan Peruško i Stanka Đukić te zašto ovaj slučaj Borisa Vivodu, jednog od susjeda Roberta Percana koji je živio u ulici Mate Balote 133 u Raklju (pogledajte slike i video ako ne vjerujete), neodoljivo podsjeća na slučaj Voškion? Kako se osjećam dok zamišljam kako otac bode prvo svoga devetogodišnjeg sina pa zatim suprugu, da bi si potom zarezao žile istim tim nožem te oteturao u dvorište gdje onemoćao pada te ga tako pronalazi sedamnaestogodišnji sin Mateo, kojem je naravno pružena psihološka pomoć?

Voškion i Percan možda nisu bili njegove sreće... (foto: Cole)

Osjećam se jadno. Loše. Jebeno preneraženo i zgroženo. Al opet, to sam samo ja. Netko će u Voškionu i Percanu pronaći svoje heroje, ljude koji su imali hrabrosti uhvatit se u koštac sa životom koji je odavno postao sranje, sa ženom koja kvoca 24/7 i sinom koji je srušio sve snove i životne želje ambicioznog tate svojom iznenadnom pojavom. Možda nekom tko to čita neka žena upravo ispija mozak time da digne dupe i ode uzorat ono polje, popravit krov koji mjesecima prokišnjava, nedajbože prominit posrane pelene jednogodišnjaku, a on je poptuno nemoćan. Ili nije? Pogledaj Voškiona kako je elegantno riješio sve probleme, baš ono đentlmenski. Ok, Percan je malo siroviji bio, al Bože, takav je. Možda bi mogao i on. Život je ionako sranje odavno, a žena mu taaako ide na kurac. Možda mu padne na pamet neko rješenje, evo samo da gucne još koju rakiju...

Mislite da nema ovakvih likova? Ima, jebiga. Tragedija je u tome što će Percan naći neku budalu koju će inspirirati tako da se mi ne moramo zabrinjavati oko toga hoćemo li imati štiva za daljnje čitanje.

Ljudi koji su imali hrabrosti uhvatiti se u koštac? (foto: M.Prgomet)


Pronaći svoju inspiraciju

A tko na to utječe? Mediji. Mediji su ti koji uvelike kroje ovakva sranja. Ok, možda je to malo preteško i pretjerano za reći, ali svakako mogu doprinijeti tome da ih bude manje i to načinom na koji se postavljaju prema ovakovim slučajevima i načinom na koji izvještavaju o ubojstvima, samoubojstvima. Psiholozi su napravili milijune studija o tome i iznijeli veoma jasne upute na koji način bi se mediji trebali postaviti prema ubojicama/samoubojicama kako ne bi raspirivali vatru više no što je potrebno. Neću pisati o tim uputama, ali vjerujte mi, spadaju u osnovni paket znanja koji svaki novinar ima, ili bi trebao imati. Svejedno, mi smo uvijek upućeni u ime, prezime, dob, imena bliže i dalje rodbine i susjeda, mjesto i ulicu stanovanja, oružje, način izvršenja ubojstva/samoubojstva, motive, sadržaj oproštajnog pisma, fotke sa mjesta događaja i sva ostala sranja koja ne moramo i ne trebamo znati. Zašto? Jer su mediji beskurpulozni lovožderači, koji će ti prodati metak bez obzira što znaju da tako ubijaju tebe ili nekog oko tebe.

Može li se boriti protiv toga? Može. Pozivati se na zdrav razum jednako je uzaludno kao podsjećati zločestog ruskog mafijaša da može ići u zatvor ako pokrade tih 7 milijardi dolara. On je jednostavno iznad toga. Ili ispod. Ali sad u rukama imamo oružje pred kojim svi padaju, najviše jer ga ne razumiju. Imamo znanost. Nemali broj puta je dokazano da se nakon jednog samoubojstva nakon kojeg slijedi klasično medijsko izdrkavanje, broj samoubojstava u narednih nekoliko tjedana značajno poveća, odnosno da je stupanj publiciteta koji dobiva priča o samoubojstvu proporcionalan samoubojstvima koja uslijede. Ova pojava je poznata kao Wertherov efekt. Poznata je nama, al najviše je poznata novinarima. Koji se uporno oglušavaju o ove podatke čime postaju sudionici u zločinu. Ne, postaju uzroci zločina, zločinci, ubojice iz predumišljaja. A ubojice trebaju biti kažnjeni.

napisao: Barbafile