Nakon izložbe Četvrtak, 01. prosinca 2005. 21:13

Monumentalna fontana na splitskoj obali otkrivena je 1890. godine kao spomenik dovođenju tekuće vode u Split, kao ukras grada i kao urbanističko rješenje rive.

Inicijativu je dao dugogodišnji splitski načelnik Antun Bajamonti (1860-1880), a priloge za njezinu nabavu i postav pružili su splitski građani, bez obzira na politička usmjerenja. Ona je ujedno simbolizirala budući ekonomski razvitak Splita. Svečano ju je otkrio hrvatski gradonačelnik Gajo Bulat.
Dovođenje žive vode u grad, koji je njome stoljećima kritično oskudijevao, bila je prekretnica u životu i daljnjem njegovom razvitku. Ukrasne figure na fontani simbolizirale su vodu iz izvora Jadra i more, jednako presudno u životu grada. Lik mladića na vrhu fontane ukazivao je na bosansko-hercegovački istok, moguće usmjerenje splitske privrede, a svežanj pruća u rukama mladića na slogu svih građana, bez obzira na ideološka i staleška opredjeljenja.
Autor Splitske fontane bio je tada poznati mletački kipar Luigi Ceccon, a u kararskom i veronskom mramoru ukrasne i simboličke skulpture Tritona, Nereida i morskih konja izvela je tada ugledna klesarska i kiparska tvrtka R. Dall`Ara u Milanu. Devetnaesto stoljeće, prije Augusta Rodina, nije bilo doba velikih europskih kipara, pa se Splitska fontana isticala kao jedna od najljepših u prostranom austrougarskom carstvu, postavši ubrzo, uz Dioklecijanovu palaču, bitnim identitetom grada Splita i njegov uočljivi ukras, prisutna gotovo na svim razglednicama grada devetnaestog i dvadesetog stoljeća.

Splitska je fontana s urbanističkog gledišta bila presudna u dvjema vizurama: onoj s obale i onoj s trga Prokurativa. Građevni dio fontane izveden je od bijelog bračkog kamena od kojeg je građena Dioklecijanova palača.
U političkoj i ideološkoj euforiji bivše općinske uprave srušena je 1947. Splitska fontana, te dinamitom i batovima polomljena u komadiće, smatrajući da svežanj, simbol sloge, u rukama mladića na vrhu predstavlja fašistički simbol. Slikar Vjekoslav Parać i građevni poduzetnik Marin Marasović kriomice su pohranili nekoliko ukrasnih likova fontane.
Želja je većeg dijela Splićana da se fontana na rivi obnovi, a konzervatorska načela dopuštaju obnovu nasilno, a ne zubom vremena, uništenih građevina i drugih kulturnih spomenika. Obnova Splitske fontane tehnički je omogućena obilatom slikovnom dokumentacijom i sačuvanim ulomcima skulptura, što je dokazala i prigodna obnova u televizijskoj seriji Smojinog Velog mista.
Splitska riva, s Prokurativama, urbanistički je i arhitektonski uspjela dovršena cjelina jedne epohe, kojoj bi suvremene izmjene i dodaci više štetili nego pridonosili. A Splitska fontana je bitni dio te skladne cjeline.

Izložba fotografija Splitska fontana koja je održana od 07.11. do 17.11.2005. godine u Foto klubu Split, izazvala je izuzetno veliko zanimanje Splićana, a o ćemu najbolje svjedoči podatak da je preko 800 ljudi osjetilo potrebu da se upiše u knjigu dojmova, a preko 1000 ljudi je potpisano i to tražeći povratak stare fontane na splitsku Rivu. Ono što posebno iznenađuje je da je među posjetiteljima zabilježen velik broj mlađih ljudi, pa su tako u knjigu dojmova upisani i cijeli razredi. Ono što se da zaključiti nakon održane izložbe je da među Splićanima postoji jaka želja da se fontana vrati na staro mjesto, pa je to ujedno i jasna poruka gradskim vlastima.