"Is this love...." Srijeda, 08. veljače 2006. 22:46

Prije šezdeset i jednu godinu na Jamajci u mjestu St.Ann rodio se Robert Nesta Marley. Borio se za ljudska prava, uzdizao Haile Sellassie-a, slavio slobodu...

Danas mi slavimo njega...

Kad sam saznala da će se Tribute njemu u čast održati u ST-u nisam vjerovala jer uvijek budu slušaone i slično, nikada nismo slavili kako treba, no ljudi i plakati su rekli svoje. Premda ne preferiram Admiral kao prostor jer usprkos odličnom razglasu rijetko kad uspijem disati, zato što uvijek završim na koncertima gdje ni igla na pod ne može pasti... Ovaj put mi se ipak posrećilo. Cijena karte je bila više nego prihvatljiva, 25/35 kn se uistinu moglo naći u svakom džepu.

Ušla sam bez velikog uzbuđenja i iziritirana bezobraznim čuvarima, ali mi to nije niti malo uzdrmalo večer. Veliko zanimanje mlađe populacije za sve alternativne smjerove rezultiralo je širokim rasponom godina: od 14 do 40 (izuzevši iznimke, starosjedioce kluba, koji su već u dubokim 40-ima). Bilo je tu mnogo ljudi, ali svejedno nedovoljno prema broju kojeg sam očekivala.
Možda je razlog to što čuvari ljude u jedan nisu puštali, što su se neki zapili pa
odlučili odspavati ispred, ili pak što je istu večer bilo predstavljanje filma Bore Lee-a u Kocki gdje je također kako čujem bio pristojan broj ljudi.

Svirka je počela oko ponoći. Uvertira je bila očekivana slušaona reggae hitova raznih izvođača. Na binu su izašli ljudi za koje smo opravdano smatrali da nas neće razočarati: Teo Aničić (vokal, gitara), Toni Buzolić (bas), Milivoj Rilov (klavijature), Petar Šamija (gitara), Sara Brodarić (vokal), Mario Bojanić (vokal) i Glista (bubnjevi) čije smo ime imali prilike čuti glasno i jasno sa strane publike tijekom čitavog koncerta.

Večer je započeta pjesmom "Lively up yourself" koja je doslovno oživila ljude i začarala ih reggae vibrom koja je strujala prostorom i odašiljala pozitivne signale. U dobrom raspoloženju uslijedili su standardni hitovi: "Stir it up", "Jammin'", "Positive vibration", "Sun is shining", "Satisfy my soul",... Publika je, naravno, s oduševljenjem dočekala pjesmu/sinonim za slavljenika "No women, no cry" koja je potaknula 100%-tnu mentalnu relaksaciju.

Prekrasna balada "Turn your lights down low" izazvala je moje osobno oduševljenje i dodatno "smirila" prisutne. "Three little birds", "Easy skanking", "Exodus" i "Is this love" su nas vratile u život i nastavile započeto cupkanje s noge na nogu uz pratnju stihova. Euforija je nastupila na pjesme "Iron lion zion" i "Could you be loved" na koju su pojedinci započeli potpuno nepotrebnu i neprikladnu šutku. Plus sastavu za izvođenje manje eksponiranih pjesama. Po subjektivnom stavu moje malenkosti najbolji dio večeri je zauzela Teova solo izvedba singla "Redemption song" nakon koje su se ponovile "Jammin'" i "Lively up yourself", te koncert zaključile "Buffalo soldier" i "One love".

Izvođači su zasluženo dobili gromoglasan pljesak i sve pohvale publike, te se pokupili oko 1.30. Uslijedila je slušaona pjesama ex yu i par noviteta čime je večer potpuno postala dio povijesti. Napokon se Marley-ev rođendan i u St-u proslavio "kako Bog zapovida", jer ovaj će koncert zasigurno ostati mnogima u dobrom sjećanju.

Stoji nada da ćemo za točno godinu dana opet slaviti reggae ikonu čime će se Bob Marley rastegnuti duboko u budućnost...uz našu pomoć, naravno!

"WON'T YOU HELP TO SING, THESE SONGS OF FREEDOM, 'CAUSE ALL I EVER HAD, REDEMPTION SONGS"

napisao: S.V.
foto: Aky