-
Na sve ovo mogu reagirat ka savjesna jedinka naše društvene zajednice i inicirat osnivanje udruge koja će okupljat sve ljubitelje i žrtve spoznaja.* Mogla bi se zvat "Spoznatluk". Naziv složen od spoznaje i luka, ali onog pravopisnog luka šta je u nas kapula. E! A taj luk asocira na plakanje. Jel' sad jasno?
-
''Uglavnon, Valentinovo za one iskrene, za ostale Prvi Aprililili - internacionalni dan budala i lažova. A brzo će, ne brinite. Sve dođe na svoje, jel". Naravno, ako mislite radit budalu od sebe. A to da je Valentinovo komercijalizirano i te šeme... Pa dajte ljudi, prihvatite već jednon da živimo u kapitalističkon društvu...''
-
..."Alo curo, koje ode ide bolesnicima?", pita ona neku žensku za biračkin stolon. "Ove dvi cure", pokaže prema neke dvi tamo, šta ja znan. Moja stara ode kod njih i kaže in: "E, ovaj, iman doma dva teška invalida, ne mogu doć glasat, triba bi neko doć do nas!". Cure su uzele adresu i došle oko 18h....
-
...Mater mi od šetkanja uz more ima noge kakvih se može posramit 70% srednjoškolki, guzice joj tako dobro stoje da kao da zovu : "dođi, zgrabi nas", a moje samo idu u širinu; šta od katride od kompjutera, šta od tramvaja, auta i autobusa a šta od sile teže. Ali evo neću više...evo obećavam da ću prestat...
-
-
..Urban ima novi album. Kažu da je loše isproduciran, da ne ide svojim tokom, da je na neki način forsa. A meni se sviđa. Meni ima tok i lipotu. Meni se čini da se isplatilo čekat na njega i proć kroz sve te godine i pubertet i prve ljubavi i opijanja i izlaske i smrti i šta ti ja znan šta sve ne za dočekat ga...
-
...logičan zaključak je bio da sam trudna, a kako ni nakon 12 mjeseci od moje imaginarne bebe nije bilo ni trag ni glasa, zaključili su da sam otišla radi love, pa radi svađe s materom i ocem, pa radi mafije koja me prisilila na taj grozan čin jer sam onomad bila viđena u u kafiću kako pijem s jednim talijanom....
-
I sve nas je oko nas fasciniralo: veliki brodovi, mali auti, mali mobiteli, strahovita gužva, turisti svih boja i veličina, blještavilo, sjaj i krpice. I dok smo tako ljeta provodili radno, tugujući za svime što moderno doba nosi, a nas još nije dotaklo, zime su nam ostavljale pregršt vremena i prostora za kovanje planova. Planova o bijegu.