Festival hrvatske drame 32. Marulićevi dani bit će svečano zatvoren u četvrtak 28. travnja na sceni Hrvatskog narodnog kazališta Split. Svečanost na kojoj će Festival zatvorenim proglasiti župan Splitsko dalmatinske županije Blaženko Boban započinje u 20 sati U sklopu završne svečanosti bit će dodijeljene festivalske nagrade. Nakon toga će, kao posljednji festivalski naslov, van konkurencije biti izvedena dramska predstava Hamlet - evidencija zločina jedne monarhije u produkciji dubrovačkog Kazališta Marina Držića.
Dodjeljuju se nagrade Marul u šest kategorija. Ocjenjivački sud Festivala koji donosi odluke o dobitnicima Marula radi u sastavu: dramatičar Tomislav Zajec, redateljica Nenni Delmestre, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, kostimografkinja Irena Sušac i dramatičarka Ivana Vuković. Pored Marula, bit će dodijeljena i nagrada lista Slobodna Dalmacija za glumačko ostvarenje o kojoj odlučuje žiri čitatelja, a bit će proglašena i predstava s najvećom prosječnom ocjenom gledatelja. Na 32. Marulićevim danima izvedeno je deset predstava u konkurenciji za festivalske nagrade, promovirano je nekoliko teatroloških izdanja, održano je čitanje prvonagrađenog dramskog teksta na natječaju Marin Držić Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a održala se i manifestacija čakavske poezije Ča, more, judi.
Predstava Hamlet - evidencija zločina jedne monarhije, koju će publika moći gledati nakon svečanosti zatvaranja nastala je prema dramama Dan umorstava u povijesti o Hamletu Bernarda-Marie Koltèsa i Hamlet Williama Shakespeara. Autori su Tibor Hrs Pandur i Livija Pandur koja je i redateljica komada. U predstavi igraju: Nikša Arčanin (Hamlet), Marija Šegvić (Ofelija), Mirej Stanić (Gertruda) i Zdeslav Čotić (Klaudije). Predstava sublimira događaje iz Hamleta u jedan jedini dan i na samo četiri lica, za koja se čini, da zatvoreni u posmrtnom bunkeru uprizoruju uvijek jednu te istu dramu. Svjedočanstvo je to sukoba dviju generacija i dva svjetonazora: Hamlet i Ofelija protiv Klaudija i Gertrude, koji podupiru interpretaciju raskola koji Hamlet utjelovljuje već kod Shakespearea, jer izražava radikalnu sumnju u dominantni poredak elizabetanske Engleske i optimističnu sliku svijeta 16. stoljeća. Osnovna teza koju komad preispituje je: što bi se dogodilo kad Hamlet ne bi kapitulirao ikad bi ostao vjeran svojoj sumnji u smisao krvave osvete kao sredstva uspona do vlasti. Hamlet, koji ostaje vjeran nenasilju. Hamlet koji se odupre „velikom mehanizmu“ povijesti feudalnog klanja, pa kao pravi tragični junak odluči da odustane i emigrira. I što bi se dogodilo ako se Ofelija odupre i ne bude samo bespomoćna žrtva?
Autori predstave naglašavaju kako citat kojim predstava započinje značajno sažima ishodište koncepta: “Uvijek i svugdje na zemaljskom prizorištu ista drama, isti dekor. Na istoj, ograničenoj sceni bučno čovječanstvo, zaluđeno svojom veličinom, vjerujući da ono jest svemir, živeći u svom zatvoru kao da je neizmjeran prostor, samo da bi uskoro potonulo sa zemaljskom kuglom, koja je, s najvećim prezirom, nosila teret njegove gordosti. Ista monotonija, ista nepokretnost na tuđim zvijezdama. Svemir se neprestano ponavlja i vrpolji se u mjestu. Vječnost beskonačno i neometano izvodi jednu te istu predstavu.” (Louis-Auguste Blanqui: Vječnost kroz zvijezde, 1872.)
