Orkestar Hrvatskog narodnog kazališta Split po tradiciji će kazališnu 2017. završiti u vedrom i slavljeničkom raspoloženju 28, 29. i 30. prosinca s tri izvedbe Novogodišnjeg koncerta. Ove godine koncertima će ravnati maestro Hari Zlodre, a na programu su u prvom dijelu Arležanka Georgesa Bizeta, te Andante spianato i velika briljantna poloneza Frédérica Chopina sa solističkim nastupom pijanista Zorana Velića, a u drugom dijelu valceri, polke i marševi mahom iz glazbene ostavštine obitelji Strauss. Sve tri izvedbe započinju u 20 sati.
Arležanka je uz Carmen najzrelije djelo Georgesa Bizeta. Nastala kao scenska glazbu za istoimenu dramu Alphonsea Daudeta, nagovještavala je realizam Carmen, odišući provansalskim raspoloženjima i ispunjena snažnim dramskim efektima. Glazba nam je danas poznata prvenstveno iz orkestralnih suita, jer je drama nakon nedugo praizvedbe 1872. zauvijek nestala s pozornica. Jednu suitu skladao je sam Bizet, a Drugu suitu iz glazbe za dramu Arležanka skladao je četiri godine nakon Bizetove smrti Ernest Giraud, koristeći Bizetove originalne teme, premda ne sve iz scenske glazbe Arležanke, vodeći se Bizetovom originalnom orkestracijom.
Eteričnost, delikatnost, nježnost, u spoju s naprednim smislom za harmoniju i intuitivnim pronicanjem u glazbeni oblik, neke su od osnovnih karakteristika stila Frédérica Chopina (1810. – 1849). Grande polonaise brillante (Velika briljantna poloneza), op. 22 u Es-duru za klavir i orkestar, koju je skladao 1830.-1831. označava neku vrstu prekretnice u Chopinovu stilu – ona je vrhunac njegova dotadašnjeg rada i niza djela nastalih u tzv. briljantnom stilu, koji označava pijanistička bravura. Andante spianato, uvodni dio u G-duru skladan za klavir solo, karakterom podsjeća na nokturno, sanjivih arabesknih melodija i prozračne pratnje, te predstavlja idealan uvod za Polonezu bogato ukrašene melodije koja, ujedno prozračna i energična, donosi sve karakteristike plesa u briljatnom stilu.
Drugi dio koncerta otvara uvertira operete Laka konjica (Die leichte Kavallerie) Franza von Suppéa, rođenog u Splitu, uvertire čijih su brojnih opereta danas rado i često izvođeni koncertni komadi. Slijede i danas vječno mladi valceri i polke slavnih tvoraca glazbe za plesne dvorane 19. stoljeća, skladatelja obitelji Strauss. Sanjarski zaigrani i optimistični, s natruhom romantičarske melankolije, predstavljaju trajno privlačni repertoar. Iz opusa Johanna Straussa mlađeg (1825-1899), najpoznatijeg člana glazbeničke obitelji, „kralj valcera“ na programu su Anina polka (Annen-Polka), neizostavna Pizzicato polka (koju je skladao zajedno s bratom Josephom), Perzijski marš (Persischer Marsch) i čarobni, zasigurno najpopularniji od svih valcera, Na lijepom plavom Dunavu (An Der Schoenen, Blauen Donau). Od skladbi srednjeg od tri brata Josepha Straussa čut ćemo brzu polku Bez brige! (Ohne Sorgen!), francusku polku Vatrootporno (Feuerfest), valcer Nebeski zvuci (Sphaerenklaenge), te brzu Džokej polka (Jokey-Polka).
