Hrvatski Glastonbury raste i dalje!

INmusic festival zaključio je svoje 9. izdanje i još jednom oduševio! Od 23. do 25. lipnja posjetitelji su uživali ne samo slušajući mnogobrojne izvođače već i u popratnim sadržajima koje su organizatori ponudili. Prve dvije rečenice zvuče kao da su izvučene iz priručnika za PR. Nisu nužno netočne, ali ni ne daju pregled kako zaista izgleda biti tamo, pa amo redom. Prvo ću se osvrnuti na izvođače kojih je zaista bilo mnogo i onaj tko kaže da se nema što čuti na INmusicu ili nema novca/vremena za otići ili je prikriveni (a možda i deklarirani) hipster kojem nikad ništa neće biti dobro.

Na glavnoj pozornici moglo se vidjeti i čuti 14 jakih svjetskih i regionalnih bendova od kojih su najviše oduševili The Fratellis, Flogging Molly i The Pixies. Možda najbolji od svih (neovisno o osobnim glazbenim preferencama) su bili Flogging Molly: nevjerojatna energija za bend koji nastupa već desetljećima i zavidna interakcija s publikom su hipnotizirali čak i one koji tu vrstu glazbe ne vole. Solidni su bili Wolfmother, MGMT i Foals, od kojih su potonji kasnili 10-ak minuta na svoj prime termin prve večeri, neuobičajeno za inače iznimno točne nastupe svih izvođača na INmusicu.

Apsolutno razočaranje o kojem su se svi raspisali su bili glavni headlineri The Black Keys. Mnogo posjetitelja se tužilo na slabo ozvučenje testirano time što se bez problema moglo razgovarati sa svima oko sebe, nešto što se nije moglo za vrijeme nastupa Flogging Molly i Wolfmother koji su na istoj pozornici bili sat i pol prije. Uz to, bočne videozidove na kojima se inače prikazivalo što se događa na pozornici za sve one koji su niži od 170cm i dalje od 10. reda, su preplavili popratni vizuali nastupa što je u potpunosti onemogućilo priličan broj posjetitelja da steknu dojam da su na nastupu jednog od najpopularnijih bendova današnjice. Auerbachu i Carneyu nedostaje povezanost s publikom, ali i međusobna jer su u pauzama od minute između svake pjesme izgledali kao da ne znaju bi li uopće nastavili svirati jer su posvađani. Novac koji bi inače potrošili na neki od live nastupa je možda ipak bolje uložiti u njihove albume jer ih je do kraja svirke iznio isključivo entuzijazam par desetaka tisuća ljudi koji su došli samo zbog njih, a dobili su mlaki koncert čije pjesme uživo bolje izvode lokalni blues bendovi nego sami The Black Keys.

World Stage je apsolutno oduševio s odabirom izvođača. Bez obzira što se termini nastupa na tom stage-u nisu poklapali s onima na glavnoj pozornici, bendovi poput Bassekou Kouyate & Ngoni Ba, Crystal Fighters, Bombino, Bombay Bicycle Club, Bomba Estereo (koji su na pozive publike dobrano premašili predviđeno trajanje nastupa i pred brojnom publikom nastavili svirati paralelno s MGMT) i Digitalism bi svejedno privukli veliku publiku.

Hidden Stage je ugostio manje poznata imena iz regije od kojih su najviše oduševile Žen, bend sastavljen isključivo od djevojaka iz Zagreba i Splita. Od poznatijih su tu još bili Ti, Jagwar Ma, S3ngs, te Kandžija i Gole Žene. Kako su se njihovi nastupi uglavnom preklapali s onima na Main Stage-u, bili su odlična alternativa za one kojima trenutni headlineri nisu odgovarali.

INmusic nisu samo svirke poznatih i manje poznatih bendova, on je kompletno festivalsko iskustvo. Uz tri pozornice tu su još INteatar s odličnim predstavama zbog kojih su nastajali redovi pred teatrom izgrađenim od paleta, zatim filmovi, a od ponoći doživjeti Silent Party u režiji Yem kolektiva koji su prije nekoliko tjedana bili i na splitskom FMFS-u. Silent Party iskustvo je teško opisati onome tko nikad nije vidio nešto slično, prizor nekoliko desetaka ljudi koji osvijetljeni samo naizmjeničnim svjetlima koje dopiru iz njihovih slušalica plešu svaki u svom ritmu izmamljuje osmjeh na usta i nesvjesno poziva na uključivanje. Šuma Striborova je idealno mjesto za ambijentalnu glazbu, umješno ukrašena svjetlima bez da se previše zadire u prostor, još jedno od nadrealnih iskustava.

Dukes Box se sastoji od malene prikolice u koju stane zavidan broj instrumenata,  članova benda i jedan srednje veliki luster, a funkcionira na principu jukeboxa: pritisnete dugme i oni uživo odsviraju vaš odabir. Nakon što završe svirke na pozornicama, posjetitelji koji ostanu se rasprše na Night Stage, veliki šator s DJ-em koji pušta popularnu plesnu glazbu, Ko to tamo peva ili Balkan party s rock glazbom iz regije i nezaobilaznim autobusom iz filma, karaoke kupolu i Jack Party sponzoriran popularnim brendom viskija. Ipak, ukoliko vam se ne sviđaju bendovi koji u ranijim satima nastupaju na nekoj od pozornica, nemate izbora nego besciljno lunjati Otokom mladosti, budući da sva popratna događanja počinju kasnije pa se čini kao da ste prisiljeni slušati neki od bendova.



Organizatori su ove godine uveli neke novosti s obzirom na prethodne, a to su shuttle do samog ulaza na festival i kartice za hranu i piće. Još prošle godine se moglo za vrijeme trajanja festivala besplatno voziti ZET-ovim autobusima i tramvajima (čak i uspinjačom), a sad je i shuttle išao od ulaza na Jarun do šatora za prodaju ulaznica. Ipak, propust se dogodio s označavanjem stajališta, ali i vremenom vožnje koje je bilo naznačeno do 02 sata, dok smo kasnije usmenim putem saznali da vozi do 05 sati. Prepaid kartice za hranu i piće su bile ugodno iznenađenje, no hladan tuš nas je dočekao kad smo vidjeli cijene istih. U usporedbi s prošlom godinom, svi artikli su bili skuplji za nekoliko kuna, previše čak i za one koji su navikli preplaćivati razvodnjeno točeno pivo i kiselo vino.

No jedina prava zamjerka organizatorima je obaviještenost osoblja na info pultovima, iako je svo osoblje bilo ljubazno i profesionalno, nisu nam znali odgovoriti na mnoga pitanja koja se nama i nisu činila egzotična, poput onih gdje se točno nalazi stajalište za shuttle i gdje se mogu kupiti jednodnevne ulaznice. Pljuskovi koji su pratili festival sva tri dana nisu nimalo umanjili doživljaj, opremljeni čizmama i kabanicama, mnogi posjetitelji su se dobrovoljno bacali u blato što je stvorilo pravu Glastonbury atmosferu, možda nam je jedino malo bilo žao onih koji su spavali u festivalskom kampu.

S veseljem očekujemo jubilarno, 10. izdanje najvećeg hrvatskog festivala.
 


POGLEDAJTE PRVI I DRUGI DIO FOTOGALERIJE