Od kad sam prije 10-ak dana pročitala izjavu gradonačelnika Ive Baldasara da je Splitu jedini spas u turizmu, ne mogu prestat razmišljat o rodbini, prijateljima i poznanicima koji se bave djelatnostima unutar spomenute gospodarske grane. Jer na papiru je bavit se turizmom predivno...
Umjesto da se od ovog slučaja napravio primjer i upozorenje, jer krivica je očito i prema ovakvom sudu neupitna, Mišiću se daje kazna koju bi dobio i neki pljačkaš – ubojica. Ili ne...jedan takav, Dubravko Žugelj, je dobio maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Može li sudac Živaljić objasniti kako se po njegovim definicijama ubojstvo dvojice nepoznatih zaštitara
Proces koji je u tijeku, sve više rastjeruje domicilno stanovništvo, a pokorava se potrebama turista. No ovaj začarani krug jednog bi dana mogao grad koštati i njegove duše, kao i zarade od turizma. Jer nitko ne želi hodati antičkim zabavnim parkom...
Diljem Lijepe naše se pripremaju svečani programi proslave sutrašnjeg ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Većina tih prigodnih obilježavanja trenutka pristupanja Hrvatske zajednici europskih zemalja sastoji se uglavnom od uživanja u tradiciji Hrvatske. Predstavljaju se kulturno umjetnicka društva, dijele se autohtoni hrvatski kulinarski proizvodi i slavi hrvatska povijest. Ironično, reći će skeptici, slavi se sve bez čega ostajemo. Prilikom siječanskog referenduma kada su se građani očitovali o članstvu u Uniji, većina hrvatskih političara je pristup toj organizaciji opisivala kao jedini put za spas Hrvatske.
Antonijo je penzioner. Voli on svoju Hrvatsku toliko da i kupuje hrvatske proizvode u butigu koliko god da oni skupji od stranih bili. Sve je u njega hrvatsko, samo mu je penzija njemačka. Pola života je prove tamo vanka, vidija je on kako njemački svit čini stvari, vidija je on kako se tamo živi i zato ga boli kada vidi šta pod stare dane gleda u svojoj Hrvatskoj. Ali o tome muči, prije bi crka negoli riči reka kontra ičega što je hrvatsko. Kako se Antonijo nikad nije ženija, to svaki dan posli obida zove Smiljka u đir. Uvik se onda pokaraju, baš kako stari muž i žena.
Predizborna kampanja koja završava ovog petka u ponoć bila je izuzetno kratka. Službeno je trajala samo dva tjedna, no neki od kandidata već mjesecima brane tezu kako su upravo oni najbolje rješenje za ovaj komadić raja koji nazivamo Split.
Smiljko je penzioner. Malo ga još stvari u životu veseli, i to sve male stvari poput unuka ili penzije. Ali više od svega ga raduje kad mu njegova Mare skuva dobar obid, taman ga je danas silno razveselila.
Dok je ovakvih fešta, nesposobnih protukandidata bez kvalitetnih argumenata, gomile koja svoje glasove prodaje za porciju rižota i čašu piva, splitski posljedni boem će i dalje bit na vlasti. Split će krasit spomenici, križevi, kafići bez natječaja, restorani u negrađevnim zonama. O nezaposlenosti, Karepovcu i nepostojećem gospodarstvu ćemo misliti sutra... ili nećemo. Ma pusti sad to, evo Željko, legenda, opet piva!
Bar na minutu, u prolazu, kada vidiš sve te sise, sve zaboraviš i život bude vridan življenja. Zato Bože, ako me čuješ, samo daj sisa, daj in da rastu u svin smjerovima, svin oblicima, di god i kako god in se oće. Daj, jer to nan je u ovome društvu ostala jedina utjeha. Baren dok nan i u njih gledat ne zabrane. Ma mene će prije morat ubit jerbo dok san živ ću gledat u sise! I u dvojke i trojke i sve druge brojke. Slava in judi, slava sisama.
Smiljko je penzioner. Jutros se strašno pokara sa ženon pa je poša malo sist na rivu da nikoga ne vidi i ne čuje. Kako i svaka velika svađa, i ova je počela oko sitnice. Smiljku se strašno ilo crveno meso s fažolon pa se on, ni pet ni šest, nego rano diga, poša na pazar po fažol i u mesnicu po crveno meso. Sve je kupija kako triba