Nakon više od godinu dana neumoljivih upitnika iznad glava Splićana, konačno su objavljene vizualizacije, kao i sami detalji finalnog uređenja Zapadne obale. Oko 20 milijuna kuna vrijedne radove treće faze tj. površinsko uređenje obalnog pojasa, izvodi građevinska kompanija Zagorje Tehnobeton. 

Planirana su tri ugostiteljska objekta, plitki bazen za djecu te igralište, dvije male fontane za piće, kao i još mnogi drugi detalji. Najviše valja istaknuti instalaciju golemih kamenih gromada pred Banovinu, koje će simbolizirati sustipanske stijene. Nedaleko od njih, 50 metara istočnije u odnosu na raniju lokaciju, naći će se i poznata umjetnička instalacija „Ruža vjetrova“ Jagode Buić. Također pred Banovinom je planiran i veći otvoreni prostor za održavanje različitih manifestacija, na kojem će se naći i 25 metara duga klupa. Hortikulturno uređenje će biti raznovrsno - od desetaka palmi, preko maslina, pa do više stotina manjih grmova i penjačica. 

Detalj za koji se nije znalo sve do sada je i postavljanje inox ploča s imenima svih splitskih Olimpijaca. Ova ista ideja je ranijih godina bila spominjana u sklopu nikad obavljene obnove Tomislavove ulice, u centru grada. Kako nema nikakvih naznaka da će se pristupiti uređenju tog prostora, ploče se sada prebacuju na ovu, ipak atraktivniju, lokaciju.
- Sveukupni obuhvat treće faze iznosi 11,701 metar kvadratni, a dovršetak radova je planiran za kraj listopada - kaže dogradonačelnik Šundov.

A sada, kad smo u pozitivnom tonu iznjeli činjenice, vrijeme je da opravdamo i sam naslov teksta. Zašto bezobrazluk? Kako drugačije nazvati slijed događaja koji se veže uz radove na ovoj obali? Od prvog dana projekt je obavijen velom tajne. Od prvog dana nitko van uskog kruga ljudi nije bio upoznat s time kako će sve na kraju izgledati. 

U normalnim državama i u normalnim gradovima, logičan slijed stvari je arhitektonski natječaj, prezentacija projekta, javna rasprava, modificiranje projekta po potrebi, natječaj za izvođača radova, javna objava cjenika radova i tako dalje. Mi, u slučaju Zapadne obale, nismo doživjeli normalno odvijanje gotovo niti jedne od ovih faza. 

Prvo smo imali arhitektonski natječaj na kojem je pobjedio rad tima mladih arhitekata Jure Bešlića i Ivana Jurića. Bez ikakvog savjetovanja s njima, gradonačelnikovi osobni projektanti uskaču s modifikacijama koje u potpunosti mijenjaju lice projekta i to u tolikoj mjeri da ga se originalni autori odriču. Ovim smo izgubili svaki smisao arhitektonskog natječaja, na koji su utrošena velika novčana sredstva građana grada.

Nadalje, do javne prezentacije novog projekta nikada ne dolazi. Sve do dana današnjeg i objave podataka navedenih na početku teksta, nitko nije znao na što se točno troše deseci milijuna kuna Splićana. I usprkos svim prosvjedima i pozivima na javnu raspravu, radovi su krenuli po hitnom postupku. Rijetko je koji projekt u Splitu doživio ovako kratak put između crtaće ploče i prve lopate u zemlji. Onima koji su upoznati s terminom „sukob interesa“, nema potrebe dalje objašnjavati zašto je to tako. Onima koji nisu, to nije moguće objasniti jer danas na jahti krstare Jadranom, te „picaju“ sjednice Gradskog Vijeća.

I što na kraju danas imamo? Prisjetimo se jedne izjave Željka Keruma s početka 2011. godine:
- Proširenje Zapadne obale ispred hotela Marjan neće koštati Grad ni kunu, a građani će dobiti novi lungomare, parkiralište, novu prometnicu....

Radovi koji nas nisu koštali „ni kunu“ odveli su proračun grada Splita na sam rub ponora. Dio rashoda je morao biti prebačen na ovu godinu, što će samo još više usporiti daljnje gradske investicije. Parkiralište? Jedino ako je gradonačelnik mislio na nogostup, jer sva parkirališta i garaže je iz originalnog projekta eliminirao njegov osobni projektant Nenad Mikulandra. Trebalo se uštedjeti gdje se moglo, ali obala je morala po hitnom postupku u realizaciju. Nije se moglo ugroziti certificiranje hotela Marjan s pet zvjezdica. Gradonačelnik je ipak previše uložio u njega.

Dakle, ostaje nam jedan projekt koji nije ni blizu realiziran kao što je natječaj predvidio, no koji je ovaj gradski prostor ipak priveo nekoj svrsi. Za razliku od Rive, nema kontroverznih detalja koji će izazvati veće polemike, stoga možemo doći do zaključka kako se ipak radi o jednoj pozitivnoj investiciji. Dobili smo novu šetnicu prve kategorije, interesantne artističke detalje, modernu LED rasvjetu i jednu potpuno novu vizuru grada.

No je li to vrijedno gaženja principa, kršenja pravila i preskakanja redovne procedure, ovaj put ćemo ostaviti vama da procjenite.