Diljem Lijepe naše se pripremaju svečani programi proslave sutrašnjeg ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Većina tih prigodnih obilježavanja trenutka pristupanja Hrvatske zajednici europskih zemalja sastoji se uglavnom od uživanja u tradiciji Hrvatske. Predstavljaju se kulturno umjetnicka društva, dijele se autohtoni hrvatski kulinarski proizvodi i slavi hrvatska povijest. Ironično, reći će skeptici, slavi se sve bez čega ostajemo. Prilikom siječanskog referenduma kada su se građani očitovali o članstvu u Uniji, većina hrvatskih političara je pristup toj organizaciji opisivala kao jedini put za spas Hrvatske.
Kako prolazak referenduma ne bi došao u pitanje, čak se promjenio i Ustav. Pregovori s Europom su bili dugi i iscrpni. S jedne strane su dolazili prohtjevi, a s druge strane žurno ispunjavanje istih. Većina građana, pak, ostala je u potpunom mraku ne znajući što su naši političari s Europskom unijom uopće ispregovarali. Vodeće zemlje Europske unije, poput Njemačke, ne čekaju Hrvate optimistično. Nazivaju nas grobljem eura, predviđaju nam sudbinu sličnu Grčkoj, a neki čak bojažljivo spominju snažnu ekstremnu desnicu koja, navodno, postoji u Hrvatskoj.
Nakon 1. srpnja Hrvatsku čekaju mnoge promjene. Ulaskom u Uniju poskupljuju cigarete, energenti, jači automobili i kino ulaznice. Niže cijene očekuju se, ulaskom stranih konkurenata, na hranu, roming, manja i rabljena vozila, kupnju na internetu, i police osiguranja. Međutim, hrvatski proizvodi će se puno teže probiti do europskih polica. Ukidanje carina značit će i do milijardu kuna na godinu manje u proračunu. Europska komisija predlaže Hrvatskoj da proširi trenutačnu poreznu bazu. Izlaz se vidi u često spominjanom porezu na nekretnine.
Stranci su mogli i do sada kupovati nekretnine u Hrvatskoj, no ulaskom u EU i ta će procedura biti pojednostavljena. U roku od 12 mjeseci od dana pristupanja EU mogu se registrirati i zaštititi poljoprivredni i prehrambeni proizvode koji su već registrirani i zaštićeni na nacionalnoj razni oznakama izvornosti, zemljopisnog podrijetla ili tradicionalnog ugleda.
Od 1. srpnja mijenjaju se i dokumenti. Osobna iskaznica i vozačka dozvola će se promijeniti, a nestaju knjižica vozila, ali i radna knjižica. Hrvatski radnik moći će se prijavljivati za poslove u zemljama članicama Europske Unije. Međutim, neke su članice već najavile kako će na nekoliko godina uvesti restrikcije za hrvatsku radnu snagu. Postavlja se pitanje hoće li hrvatske diplome vrijediti u zemljama članicama. Čak i kad bi vrijedile, je li Hrvatskoj u interesu da se domaći intelektualci raseljavaju. Nije poznato ni kako Hrvatska planira kontrolirati prljev jeftine radne snage iz istočnih članica Unije.
Ako ćemo se liječiti u Europskoj Uniji, nećemo plaćati PDV. Visina izdataka za zdravstvene usluge utvrđuje se na nacionalnoj razini i nije povezana s članstvom u Europskoj uniji, no Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izdavat će osiguranicima Europsku karticu zdravstvenog osiguranja za potrebe korištenja zdravstvene zaštite u svim državama članicama Europske unije.
Većina političara se trudi uvjeriti građane kako u Europskoj uniji teče med i mlijeko. No, postavlja se pitanje hoće li baš Hrvatska biti ravnopravna „jednakijim“ među jednakima. Hrvatsku čeka teška borba za očuvanje nacionalnog identiteta i još teža borba da ne postane hrana velikim ribama u moru Europe. Europska Unija nije u dobroj situaciji. Čak i njene najrazvijenije članice, izuzev Njemačke, teško se mogu usporediti sa stabilnim ekonomijama poput Norveške, Švicarske ili Islanda, koji je nedavno svojevoljno odbio ulazak u Uniju. Island to može, a Hrvatska, u slučaju da stvari krenu po grčkom principu, neće imati tu privilegiju. Indikativno je kako najrazvijenije europske zemlje nemaju veze ili imaju taman onoliko veze s EU koliko njima odgovara.
Što Hrvatsku čeka od ponedjeljka nitko ne može reći sa sigurnošću. Poznato je samo kako su naši političari, koji su se kandidirali i koji su izabrani na pozicije na kojima bi trebali voditi Hrvatsku, uvjereni kako je upravo Unija, odnosno vladavina tuđinca, jedini spas za Hrvatsku. Legitimno je, onda, pitanje za što su se točno onda oni kandidirali, ako nisu u stanju voditi državu samostalno. U sumrak Hrvatske samostalnosti ono što nam donosi Europska Unija itekako je prektiveno gustom maglom. Pitanje je samo hoće li Hrvati još jednom ispasti guske.
Napisao: R.M.