"Koncesijsko odobrenje će izdati Županija, a Grad Split će izdati lokacijsku dozvolu tvrtki European Coastal Airlines". "Uhvatili smo se toga zadnja četiri mjeseca i sada vidimo da imamo samo problem na problem. Tu je i pitanje javnosti, jer to treba biti smješteno u prostoru koji je urbano već riješen. Javili su se građani, arhitekti, sa svima njima moramo razgovarati".
Ove dvije izjave o hidroavionima na Matejuški dao je, a lokalni mediji prenijeli, u roku od samo dva dana splitski gradonačelnik Ivo Baldasar, i potvrdio dosad najznačajniju osobinu svoje vladavine - privremenost stavova.
Sjetimo se recimo najava o smanjenju gradske administracije, pa onda žurnom zapošljavanju novih savjetnika, pročelnika, njihovih savjetnika i kako se sve zovu ta radna mjesta, na neodređeno vrijeme "jer drukčije ne može".
Sjetimo se odlučnog stava protiv privezivanja jahti na Zapadnoj obali, prostora koji nije ni zamišljen ni projektiran kao marina, sve do najava da će i osobno odvezivati ilegalno vezane brodice. Kad se dio javnosti pobunio, i kad je došla potreba za koalicijskim savezima s "autorima" bitvi, stigla je i pomirljiva dozvola za privezivanje.
Prizovimo u sjećanje i priču o turističkoj palači, koja je imala čudesnu evoluciju od "svi se moraju iseliti, rušimo", pa sve do "neka se još ne sele, nećemo rušiti nego preurediti". I onda još pritom kao konzultant u fazi između rušenja i preuređenja nekako izroni vlasnik najvećeg prostora u "palači".
Ili, pak, "dali smo-nismo dali koncesiju" na buvljak ili art market ili kako već ne u Đardinu. Ili situaciju s udrugom MoSt i prihvatilištem za beskućnike. Ili poskupljenje najma štekata koje je, premda pozdravljeno, dobrim dijelom palo u vodu već prvim sastankom s ugostiteljima, iz čijih redova su danima prije stizale i prijetnje prijavljene policiji. Ili imenovanje za savjetnika za Marjan čovjeka koji je smijenjen iz marjanske javne ustanove (među ostalim) zbog nesposobnosti.
Primjera je bilo još, našao bi se i poneki oko Hajduka, ovo su dosad bili najuočljiviji, i doista najbolje govore o načinu vođenja grada nakon izbora. Nakon četiri godine Kerumovog arčenja gradske blagajne i sramoćenja cijeloga grada, Split je čekao nešto sasvim drukčije. Umnogome je i dobio, jer je čak i pojmove "vladavina" i "politika" teško spomenuti u istoj rečenici s bivšim gradonačelnikom. Pritom se Baldasar suočio i s financijskom pustoši koju mu je ostavio prethodnik i (to je ipak najnevjerojatnije) koalicijski partner.
Velike projekte nismo mogli ni očekivati, pa je i obnova marjanskih skala pothvat gigantskih razmjera. No, osim što je podigao broj plaća u Banovini drugo praktički i nismo dobili, osim nabrojanih najava i "odjava". Ovakav niz sada već više ne znači sposobnost prilagođavanja, nego sklonost povlačenju pred bilo kakvim pritiskom. U slučaju Matejuške to je još i dobro završilo, no što ćemo s ostalim?
Nastavi li ovako, ovaj ćemo mandat zapamtiti po tome da "samo mijena stalna jest", a gradonačelniku ne gine nadimak Ivo Zasad Baldasar.
