Vjerujem da je većina ljudi na informaciju da je Zdravko Mamić uhićen pomislila "pa bilo je i vrijeme". Moja malenkost je također bila među takvima. I dok sam tražio detaljnije informacije o razlogu uhićenja, u mislima mi se vrtio čitav niz mogućih razloga zbog kojih je apsolutni vladar hrvatskog nogometa mogao biti uhićen. Lihvarski ugovori, prijetnje, iznude, namještanje utakmica, pronevjere... "Napokon netko radi svoj posao", mislim ja, "možda ipak ima nade za pravnu državu".

Čitam tako vijest u kojoj piše kako je Mamić uhićen zbog govora mržnje. Govor mržnje? Pa zar ispadi o novinarki Romani Eibl i javni napad na novinara Boruta Šipsa nisu stara vijest koja je prešla u zastaru?! Davno je bio i onaj sudac "austrijski ratni zločinac" u Ligi UEFA. Pa svaka konferencija za medije u Maksimiru je sama po sebi govor mržnje, ali još nikad nadležnima to nije bio razlog za privođenje.

Što se promijenilo? Razlika je u cilju Mamićevog ispada. Ovog puta je Zdravko uvrijedio ministra, člana Vlade, jednog od nedodirljivih. Novinari, suci, igrači, kolege, manjine... oni su, izgleda, niži sloj. O njima i po njima kako hoćeš. No, verbalni napad na jednog ministra, makar čovjeka koji i sam koristi retoriku uvreda, verbalnu agresiju i prijetnje, e, to se ne tolerira.

Možda je problem u uvredi na nacionalnoj osnovi. No, zar "austrijski ratni zločinac" nije ista takva uvreda? Ili su možda neke nacionalne pripadnosti uvredljivije od drugih? Zbog čega je veća uvreda nekome reći da je Srbin, od one da je prljav, neuk, lažov? Istina, Mamić je i za neke svoje prošle grijehe bio na sudu. Sve to je većinom završavalo sudskim nagodbama u kojima bi Maminjo iskeširao svoticu onom koji ga tuži, pa bi proces nestao. No, ni u jednoj od tih situacija Zdravko Mamić nije bio priveden, uhićen, zatvoren uz predstavu za svitu medija, kamera i fotoreportera. Valjda se za vrijeđanje posebnih dobije i poseban tretman.

Ne vjerujem da će Mamić dugo biti iza rešetaka. On je prekrupna riba za Milanovićev akvarij. Nebrojeno puta je pokazao kako majstorski prolazi nekažnjeno. Meni je jedino žao djece i prosvjetnih djelatnika. Već po pravilu ministar Jovanović rane zadobivene u nogometnoj močvari, vida na drugim bojištima gdje su protivnici nemoćni uzvratiti.