Nakon jučerašnje najave prodaje karata za utakmicu Hajduk - Inter, između ponuđenih prodajnih lokacija (fan shop na Poljudu, fan shop u Marmontovoj, fan shop u City Centru, od 9 do 19 sati) strateški sam odabrao potonji. Procjenio sam da će tu gužva biti najmanja, a ako se i ne uspije izbjeći čekanje u redu - bar je klimatizirano. Oko 8:45 sam ušao u spomenuti trgovački centar, stao na kraj reda od 50ak ljudi koji su već čekali ispred zatvorene prodavaonice. Sretan što mi je plan za eskiviranje dugog čekanja upalio, već sam počeo planirati ostatak jutra računajući na to da ću ulaznice imati u rukama najkasnije za pola sata.

Već se okupilo oko 70 do 80 ljudi kada su zaposlenice fan shopa otvorile vrata. U tom trenutku je uslijedilo neugodno iznenađenje za sve okupljene:

- Ovdje vam još nema karata! Neće doć prije 10:30-11 -  prozbori gospođica.

Suočeni s dilemom odustati ili ostati i čekati, većina prisutnih je odabrala ovu drugu opciju. Vrijeme je prolazilo, red je postajao sve duži, ljudi sve nervozniji. Ta nervoza se prenosila i na dvije djelatnice koje su nemirno hodale po prodavaonici znajući da će upravo one najviše osjetit nezadovoljstvo kupaca iako ni najmanje nisu krive za nastalu situaciju. Do tada su već dolazile i vijesti o redovima na drugim prodajnim mjestima. Čak se kod nekih javila bojazan da ulaznice uopće neće ni stići do nas.

Kada su napokon karte stigle (oko 10:45), red je sezao kroz ulaz u City Centar pa preko parkinga, u dužini od preko 50 metara. Prvi kupac je nagrađen gromoglasnim pljeskom, a ljudi koji su preko dva sata čekali odahnuli su. Ubrzo sam i ja došao do svoje dvije ulaznice.

U vrijeme kada se karte za svaki koncert, za svaku utakmicu (ne samo vani, nego i u Hrvatskoj) printaju na licu mjesta iz zajedničke baze, nakon što prodavač klikom označi točnu poziciju koju kupac odabere, Hajduk svoj stadion rasprodaje zastarjelim metodama prenošenja blokova ulaznica od poslovnice do poslovnice. No, vojsci navijača Hajduka takve stvari ne smetaju.  

Ljubav Splićana prema Hajduku je ogromna, nekom neutralnom promatraču vjerojatno i neshvatljiva. Dok se na nekim travnjacima Liga prvaka gleda za 1 kn, susret pretkola Lige UEFA Bijelih s Interom se plaća od 80 do 500 kn. Iako je recesija, iako je besparica, Split stoji u redovima. Splićani pomažu svom ljubimcu. Znamo da Hajduka neće spasit par milijuna kuna od ulaznica. Znamo da je šansa da se prođe preko Intera minimalna. Ali svaki Splićanin, svaki Hajdukovac, iako on to možda i neće reći na glas, vjeruje da šansa postoji i ne pada mu na pamet dopustiti da se takav podvig dogodi, a da mu on ne svjedoči s tribina.

Ove sezone, više nego svih godina do sad, momčad Hajduka treba i zaslužuje podršku.  To su zaslužila djeca koja su sinoć onako porazila Split u gradskom derbiju. Oni su pravi Hajduci! Hrabri, beskompromisni borci! Oni zaslužuju pune tribine. Zbog njih će Splićani pregoriti vrlo visoku cijenu karte. Zbog njih će satima čekati u redovima, ne mareći ni za vrućinu, ni za svoje privatne obaveze.  Zbog njih će gubiti glas, pjevati i navijati. Neke dosadašnje momčadi su pune tribine shvaćale olako, a dobijali su ih "na kredit" koji su rijetko vraćali.

Ako je suditi po prve četiri utakmice ove sezone, Krstičevićevi mladići će ostaviti srce na terenu. A onda rezultat protiv velikog Intera publici nije toliko ni bitan. Naprid Bili!!