Posljednjih dana svjedoci smo još jedne trakavice. Nakon što Grad Split već mjesecima nije plaćao obavezni najam dvorane, famozna Spaladium arena je stavila ključ u bravu. Svjetla su pogašena, ulazi zapečaćeni, a radnici raspušteni - od čistačica, do samog vrha „Sportskog grada TPN“, čija je zadaća bio menadžment ovog velebnog objekta. 

I kako to obično biva, zrakom su krenule letjeti optužbe sa svih strana. Uprava arene optužuje grad za nepoštivanje svojih financijskih obaveza. Grad optužuje bivšu i sadašnju vlast. Bivšu za loše planiranje ulaganja i predimenzioniranost cijelog objekta, a sadašnju za veliku tromost pri rješavanju ovog gorućeg problema. Naime, još početkom godine Vlada je obećala donaciju preostalog zemljišta u Lori, koje bi se kasnije moglo iskoristiti kao polog za prijeko potreban bankovni kredit i nastavak gradnje nikad dovršenog kompleksa. No, do donacije još uvijek nije došlo. Što se čeka, ne znamo. Jedini glas iz Vlade je mrzovoljno komentiranje kaotične situacije od strane ministra Čačića. Kako će se situacija rasplesti više nitko ne zna. No da je vrag odnio šalu, to je svima jasno.

Koji su upće razlozi ovakvog scenarija? Spaladium Arena je od početka planirana kao spoj dvorane, šoping centra, garaže i poslovnog nebodera. I iako je činjenica da je dvorana poput ove, gradu od 350,000 stanovnika (s okolicom) i regiji kojoj gravitira milijun ljudi, itekako potrebna, još je neospornija činjenica kako je takav jedan objekt u najboljem slučaju marginalno isplativ. Tome u prilog ide više faktora. Neki od njih zasigurno su i zasjenjenost Splita Zagrebom, kojeg mnogi izvođači vide kao atraktivniju destinaciju, ali i slabija imovinska situacija dalmatinske regije. Kada tome pridodamo još i očajno stanje u kojem se nalazi splitski dvoranski sport (prvenstveno košarka), uistinu se možemo zapitati tko će puniti tih 11,000 mjesta. 

Upravo ovdje „uskaču“ šoping centar i poslovni toranj. Ako je ijedna investicija u Splitu isplativa, to je ulaganje u prodajne i poslovne prostore. I koliko god mi rogoborili protiv šoping centara, to ne mjenja činjenicu da su oni uvijek puni. Stoga, da su ovi objekti sagrađeni po planu, Spaladium centar bi bila jedna skladna cjelina koja bi funkcionirala bez većih poteškoća. Da ne bude tako pobrinula se bivša gradska vlast, na čelu sa Ivanom Kuretom, koja je aneksima originalnom ugovoru građevinski konzorcij Konstruktor-Dalekovod-IGH oslobodila od obaveze nastavka gradnje kompleksa nakon što se dovrši dvorana.

Naime, po prvotnom ugovoru konzorcij bi bio plaćen tek po završetku cijelog projekta. HDZ-ovim muljažama ta klauzula je uklonjena i trio se elegantno povukao iz daljnjih radova, pod izgovorom kako ne mogu dobiti kredit od banke. Kao sramotnu posljedicu, već skoro četiri godine gledamo golu betonsku fasadu iz koje prijeteći strši čelična armatura, čekajući da se političke igre i smicalice konačno privedu kraju.

Najnoviji plan, nakon izlaska konzorcija, je da Grad Split uloži svoja sredstva i sagradi barem poslovni toranj. Tamo bi se smjestile brojne gradske institucije, od same gradske uprave, preko pojedinih sudova i središta gradskih poduzeća, pa sve do privatnih tvrtki, ordinacija i odvjetničkih ureda, kojima bi se iznajmljivao prostor. Time bi se prostor zgrade Banovine oslobodio za buduću prenamjenu u hotelski objekt. No, postavlja se pitanje ima li Grad dovoljno sredstava i potrebno povjerenje banaka da uđe u ovakvu investiciju, dok znamo da je blagajna poharana dugovima još od prošle godine, prvenstveno nastalim zbog gradnje Zapadne obale.

Također, potencijalnom neizgradnjom šoping centra i iznajmljivanjem samo manjeg dijela nebodera, gubi se dragocjeni novac od najma poslovnog prostora. Time opet stavljamo u pitanje normalno buduće funkcioniranje dvorane. Sigurno je samo jedno. Svi involvirani akteri će se morati itekako potruditi da se izvuku iz situacije u kojoj su se našli. A oni koji će ispaštati, kao i uvijek, bit će građani. Građani, čiji se veliki novac investirao u objekt koji sada služi kao golemi spomenik ljudskoj gluposti.

Mnogi će reći da dvoranu nije trebalo ni graditi jer je Split premala sredina za gradnju ovakvog objekta. No, takav stav možemo primjeniti i na Gripe i na Poljud i na ukopavanje željezničke pruge (s popratnom podzemnom stanicom) i na probijanje Marjana itd. Svi ti golemi projekti su izvedeni prije čak 33 godine, dok je Split imao 30% manje stanovnika. I tada su se čuli glasovi protiv „megalomanije“, a danas grad ne možemo ni zamisliti bez njih. Ono čega Splitu kronično nedostaje posljednjih godina je jasna vizija za budućnost. Jer čak i ako dvorana nije isplativa prvih nekoliko godina, tko kaže da se stvar neće uhodati u godinama koje dolaze? Dvorana se ne gradi za danas i za sutra, već za slijedećih 30-40 godina.

Nesposobnost današnje uprave i političara ne mjenjaju činjenicu da ovaj grad više nije „malo misto“ kakvim ga pojedinci i dalje doživljavaju, već sve veći centar regije od milijun stanovnika. I kao takvom potrebni su mu reprezentativni objekti poput Spaladiuma, ali i skupog i modernog sveučilišnog kampusa, modernog aerodroma, dostojnih kolodvora kakvi su planirani projektom „Istočna obala“, mosta za Kaštela i tako dalje. Samo smjelim planiranjem budućnosti možemo osigurati napredak za naš grad i ostavštinu našoj djeci, kao što su starije generacije ostavile nama.