Ovih dana smo svjedoci nastavka hajke koja različitim intezitetom traje već dugi niz godina. Hajke u kojoj se Split uporno pokušava stigmatizirati na brojne načine i prikazati kao "grad slučaj".

Tako je devedesetih godina Split bio grad desničara i crnokošuljaša. Kao začin toj slici, stvorila se i slika grada narkomana. I sve to u gradu u kojem desna opcija uvijek ima probleme na izborima i nelako dolazi na vlast, ako uopće i dođe. Sve to u gradu u kojem, po glavi stanovnika, ima duplo manje narkomana nego u Puli.

Zadnjih godina aktualna je formacija jedne malo drugačije stigme, Splita kao grada pomahnitalih huligana, homofoba i nacističkih simpatizera. Tristotinjak izgrednika na gay paradi se poistovjećuje sa cijelim gradom i užom okolicom od 300,000 stanovnika. Jedan promil stanovništva je odgovoran za crnu sliku grada. Ili možda nije? Ili su možda ipak mediji ti koji formiraju mišljenje građana i bacaju ljagu na onoga tko mu je tada na nišanu? Puno vjerojatnija opcija. Jer kako drugačije objasniti današnje napise po pojedinim portalima u kojima se građane grada Splita proziva kao naciste koji Dan antifašističke borbe slave sa figom u džepu, diveći se brojnim svastikama koje krase gradske fasade? Naravno, kritika gradskim vlastima na velikoj aljkavosti kad je u pitanju uklanjanje bilo kakvih, pa tako i nacističkih grafita, apsolutno je opravdana. Ali kompletnu gradsku populaciju izjednačavati sa šačicom ne pretjerano bistrih mladića, uvreda je svima onima koji žive pošten građanski život.

U razloge takvog medijskog tretmana, koji grad pod Marjanom trpi već desetljećima, nećemo ulaziti. Samo ćemo konstatirati da je onoj pravoj, tihoj većini Splićana dosta više tog fašizma!