Još prošle godine na Gradskom vijeću je odlučeno kako će se u Splitu postaviti spomenik Franji Tuđmanu, a sada smo, eto, doznali i kako će sam kip izgledati. Nisam umjetnik, niti me krasi smisao za estetiku, pa se neću upuštati u komentiranje izgleda samog kipa i traženja simbolike kocke na koju je naslonjen. Međutim, objavom slike, ponovo su se potencirale rasprave oko toga treba li se Tuđmanu kip uopće postavljati.

Tragično je kako se mladi ljudi, očito nedovoljno upoznati s bliskom poviješću naše mlade države, razbacuju optužbama, klasifikacijama i zlobnim komentarima. Je li to nedostatak elementarnog znanja, nemogućnost realnog rasuđivanja ili samo potreba istaknuti se, pa makar i glupošću, ne znam, ali izjaviti kako je Tuđman bio diktator, pričati kako je Domovinski rat dogovoren, izrežiran, a smrt tisuća ljudi isplanirana zaista u meni izaziva čuđenje. Kao i svi, Tuđman je imao mnogo mana i pogrešaka.

No, ono što ga čini različitim od ostalih je činjenica kako je ipak njegovom zaslugom nama omogućen život u slobodnoj državi. Je li Tuđman kriv za to što slobodan život u slobodnoj Hrvatskoj izgleda loše? Temelje je možda i postavio, ali je puno onih koji su došli iza njega i snose puno veću krivicu. Franjo Tuđman je otac naše domovine i kao takav bez ikakve sumnje zaslužuje spomenik, ne samo u Splitu nego i u ostalim gradovima.

Ono što je sporno u cijeloj priči oko kipa Franji Tuđmanu je vrijeme i način na koji se on postavlja. Treba li Splitu spomenik od milijun kuna? Vrijedi li taj komad kamena i bronce toliko? Nije li licemjerno u situaciji u kojoj sve veći broj građana ovog grada živi na rubu siromaštva ulagati toliko u kip? Postoje li neki drugi prioriteti koji bi u ovom trenutku bili više od koristi? I na kraju, je li baš Željko Kerum zaslužio na imenu Franje Tuđmana prikupljati političke poene pred izbore?

Svaki Splićanin bi sigurno našao barem pet načina na koji bi se milijun kuna iz gradske blagajne moglo svrsishodnije uložiti. Humanitarne udruge, prihvatilišta za beskućnike, dječji vrtići, igrališta, škole... to očito političarima ne nosi dovoljno bodova u kampanji. A Tuđman je samo jedan od primjera. Ista je stvar s najavljenim križem na Marjanu. Kao katolik ne vidim ništa loše u križu na Marjanu. Naravno da bih bez njega mogao, ali mi ne bi ni smetao. Međutim, baš zato što sam katolik smeta mi što jedan Željko Kerum, preljubnik, nasilnik i primitivac upitnog morala postavlja taj križ. I to u vrijeme kada Split obara rekorde po broju nezaposlenih.

Nije problem samo u Kerumu. I ostali gradonačelnički kandidati uživaju u prilici da jadnom puku serviraju bajkovite priče o istočnoj obali, kongresnim centrima, metrou, koncertnim dvoranama... To su njihovi križevi i njihovi kipovi. Kad ih se pita kojim novcem bi oni sva ta čudesa gradili, omiljeni odgovor im je "sredstva iz EU fondova". Zamislimo na trenutak kako svi oni i znaju složiti kvalitetan projekt koji bi prošao na europskim natječajima... kažem, zamislimo. Znaju li oni da 30% od tog novca ipak treba osigurati Grad? Znaju li oni u kakvom je stanju blagajna grada za čiju se fotelju bore?!

Kip Tuđmanu će krasiti Split, u to nema sumnje. Meni, osobno, neće smetati. Ali, eto, čisto da se zna, u Splitu postoji udruga "Anđeli", koja skrbi o djeci s najtežim poteškoćama u razvoju. Ne opterećuju ni gradski ni županijski proračun, sami se bore za financiranje, a budućnost im je jako upitna. Pa evo, savjet gradonačelničkim kandidatima: sjetite se njih (i takvih), pa skupite koji glas na račun onih koji imaju puno teže križeve od onog budućeg na Marjanu. Ne treba biti milijun... njima je dovoljno i manje.