Nakon što se Žan Ojdanić u travnju povukao s mjesta predsjednika Kluba navijača Torcida, te je jednoglasno izabran Petar Tomičić kao njegov nasljednik, jučer je i Stipe Lekić objavio svoje povlačenje s mjesta glavnog tajnika. Tim potezom je završila era najuspješnije vladajuće garniture Torcide u povijesti.
Predsjedništvo pod vodstvom Ojdanića i Lekića ostat će zlatnim slovima upisano u povijest ponajbolje navijačke skupine u ovom dijelu svijeta. Zahvaljujući njima, Torcida se od 2006. godine, kad su spomenuti preuzeli upravljanje, iz hrpe nogometnih zaljubljenika koji žive za Hajduk transformirala u uređenu organizaciju koja je imala jasno definirane ciljeve, ali i ideju kako te ciljeve ostvariti.
Prekrasne koreografije, orginalni navijački slogani i potezi začinjeni prepoznatljivim dalmatinskim vicom (ovce na Poljudu, „žuti peristil“, krafne u terenu, latice ruža po braći Mamić, jer su papirići njima opasni po život), sukob s HNS-om, borba za ravnopravan tretman Hajduka, grada Splita i Dalmacije, jasna hijerarhija unutar KN, čvrsti stavovi, pravna obrazovanost, humanitarni rad, besprijekorno organizirana gostovanja samo su neki od primjera moći restrukturirane navijačke organizacije.
Međutim, Torcida nije stala na tome. Nakon uvođenja reda u svoje redove, KN je, svjestan vlastite snage, postao glavni pokretač reforme u Hajduku. Osim što su inicirali smjenu uprave na čelu s Brankom Grgićem, kasnije i one čiji su predsjednici bili Mate Peroš, te Joško Svaguša, Torcidine najveće pobjede su zasigurno prihvaćanje Kodeksa, te inicijativa „Naš Hajduk“. Tim potezima je baš KN Torcida odigrao presudnu ulogu u pretvorbi Hajduka.
Jedan od upečatljivijih poteza Torcide zadnjih godina je bio i bojkot utakmice Hajduk – Dinamo 2009. godine. Nezadovoljstvo upravom omiljenog im kluba kulminiralo je sablasno praznom sjevernom tribinom na najvećoj utakmici HNL-a. Te večeri se orio Stari plac, Torcida je stolovala tamo te na taj način simbolično prizivala Hajduk iz nekih starih, boljih vremena.
Na ponos Torcidi ide i slučaj iz 2009., kada su kao gostujući navijači prije utakmice Žilina – Hajduk bili žrtve brutalne i nadasve nepotrebne reakcije slovačke policije. Uhićeni, premlaćeni, gađani gumenim mecima, Torcidaši su s gnušanjem odbili mogućnost osvete nad slovačkim turistima na Jadranu koju su neki mediji najavljivali (da ne kažemo i očekivali). Umjesto toga Torcida je podigla tužbu protiv slovačke policije, a taj spor je na sudu u Slovačkoj i dobila.
Prilikom proslave stotog rođendana Hajduka Torcida je postala vijest u cijelom svijetu. Prekrasne scene gorućeg neba nad cijelom Dalmacijom su izazvale respekt i divljenje diljem zemaljske kugle. Nikad nigdje nije zabilježen ljepši i spektakularniji prikaz ljubavi navijača prema svom klubu.
Naravno da Torcida nije imala samo hvale vrijedne poteze. Bilo je tu i divljaštva, huliganizma, sukoba na autoputu, dogovorenih obračuna s rivalima.... Međutim, kada se pravi rezime ovih šest godina pod upravljanjem sad već bivšeg vodstva KN Torcida, ističu se pojmovi VJERNOST, SPEKTAKL, PONOS, NEPOKOLEBLJIVOST. Došlo je vrijeme za neke nove momke, ovi stariji su im prepustili mjesta. U ruke su im predali moćnu organizaciju, srce Hajduka, Splita i Dalmacije. No, predali su im i veliku odgovornost da i „njihova“ Torcida bude puno više na ponos Splitu, nego da je se srami.
Navijačima Hajduka će uvijek ostati u sjećanju prizor istetoviranog, do struka golog, krupnog momka koji ne štedeći glasnice predvodi pjesmu u čast svoje najveće ljubavi. Stipe, hvala ti!
