Hajduk je pred 20 tisuća gledatelja poražen od Istre. Izgubio je u utakmici u kojoj je bio bolji. Svoje velike prigode nije iskoristio, Istra je jedan odbijanac utrpala bodovi su otplovili na sjeverni Jadran. Međutim, rezultatski imperativ Hajduk odavno nema. Samim time su i prije ove utakmice neke druge teme okupirale Poljud.

Hajduk je dobio jamstvo za kredit. Pod utjecajem okupljenih navijača vijećnici su iz drugog pokušaja stali iza hajdukovog potraživanja kredita. Tako i treba. Hajduk je ipak u većinskom vlasništvu grada i neizglasavanje jamstava bi značilo da grad baca u vodu preko 150 milijuna kuna svog vlasništva.

Torcida je proteklih dana transparentima mobilizirala grad u cilju što veće prodaje ulaznica, da i na taj način klub dobije financijsku injekciju. Plan je upalio, stadion se odlično popunio, a prekrasna koreografija ispunjenog sjevera je poručila svima da je Hajduk besmrtan.

Međutim, koliko god njihove akcije bile pozitivne i hvalevrijedne, Torcida ponekad zna biti kontradiktorna. Naime, što vrijedi njihov poziv na stadion, što vrijedi njihov pritisak na Gradsko vijeće, ako nisu voljni napraviti ono što ovisi samo o njima? Naravno, govorim o bakljadi u 60. minuti utakmice kojom je susret prekinut, a Hajduku osigurana nova masna novčana kazna od strane HNS-a. Navijači će reći da je pirotehnika sastavni dio njihovog mediteranskog navijanja. Reći će da samo sebe ugrožavaju i nikoga drugog. Reći će da se neće odreći svog zaštitnog znaka da bi se pokorili HNS-u i UEFA-i.

Takvi argumenti bi i mogli proći kad bi baklje ostale na tribinama. Međutim, one su padale u teren s ciljem da se prekine utakmica. Prkos HNS-u? Protest protiv Mamića i Šukera? Zar njih mrze više nego što vole Hajduk? Jer, prkosili oni ili ne, netko drugi je odlučio da se takvi postupci novčano kažnjavaju, tako da će Hajduk vjerojatno dobar dio novčanog utržka proslijediti na račun HNS-a.

Svojim postupcima navijači su promjenili odluku Gradskog vijeća. Promjenili su svijest u gradu i uzrokovali nezapamćenu posjetu jedne malo bitne utakmice. Međutim, druge se smije mijenjati tek kad se promjeni sebe. Dok ne prihvati da svakom zapaljenom bakljom, svakom prekinutom utakmicom novac namjenjen za spas Hajduka donira Šukeru za štampanje novih dresova sa svojim imenom, Torcida nema pravo tražiti ni puni stadion, ni pomoć grada. Krenimo od osnova, krenimo od uludo potrošenog novca. A najgluplje potrošena kuna je ona koja je nestala u dimu baklje.