Neizbježno se dogodilo - Igor Štimac je danas platio svoje izborničko mjesto. Nakon godina i godina urgiranja, lobiranja, moljakanja, zastrašivanja, ucjenjivanja Jorge Sammir je pozvan u nogometnu reprezentaciju Hrvatske. U još jednoj epizodi farse koju nazivamo hrvatskim nogometom otišlo se korak dalje u ismijavanju navijačkog puka i izbornik je na popisu za predstojeće dvije kvalifikacijske utakmice pročitao i Brazilčevo ime.

Debitant u kockastom dresu je naturalizirani Brazilac koji je u Dinamo došao 2006. godine kao devetnaestogodišnje čudo od djeteta predodređeno da postane nova velika zvijezda Dinama na kojoj će se graditi momčad za prezimljavanje u Europi. Kasnije je bio očekivan i transfer astronomskih razmjera u neki od europskih velikana kojim će Mamić još jednom vratiti uloženo po postotku iz svojih "građanskih ugovora". Novo pojačanje je od samog početka palo u sjenu Luke Modrića, a kada je Luka ostvario transfer u Englesku, Sammir je trebao napokon eksplodirati i pokazati svoj "neprikosnoveni" talent u koji su nas uvjeravali iz Maksimira. Kako je Mamić procjenio da je Dinamo odlaskom Modrića, Ćorluke i Eduarda značajno oslabljen i europske utakmice nisu više dovoljan izlog, krenulo se u agresivnu kampanju guranja Sammira u reprezentaciju.

Međutim, osim jakog zaleđa u vidu apsolutnog vladara domaće nogometne scene koji Brazilca od milja zove figlio (sin), Sammir apsolutno ničim nije zaslužio poziv pod nacionalni barjak.

Sammir NIJE Hrvat

Postoji razlika između klupskog i reprezentativnog nogometa. U klupskom vlada novac, a u reprezentativnom bi trebao vladati nacionalni naboj, ljubav prema domovini i ponos. U današnje vrijeme nogometaši olako dobivaju dvojna državljanstva, ne bi li se pronašle rupe u pravilima i izigrali zakoni, pogotovo onaj vezan za igrače iz Europske unije. Međutim, iako je Messi na papiru i Argentinac i Španjolac, nikad nije bilo dileme za koga će nastupati. Iako je Drogba i Bjelokošćanin i Francuz, igra za svoju pravu domovinu, ma koliko god bi Francuzi bili sretni da je odabrao njih. Isto tako je Sammir Brazilac i, ma koliko god puta mahali njegovim hrvatskim državljanstvom, on će uvijek ostati Brazilac. Netko će reći da pola naše reprezentacije ionako nije rođeno u Hrvatskoj. Takve pitam da mi navedu i jednog rođenog u Hrvatskoj koji ima istaknutiju ljubav prema domovini od Joea Šimunića ili braće Kovač. Drugi će, pak, usporediti Sammira i Eduarda. No, ni to nije ista stvar. Eduardo je u Hrvatsku došao kao dijete koje se borilo prije svega za život, a tek onda za nogometnu karijeru. Nije imao što jesti, ni gdje spavati. Hrvatska mu je dala sve i skoz je logična nogometaševa želja da se kroz reprezentaciju oduži. S druge strane, Sammiru je reprezentativni dres samo lansirna rampa za bolji transfer.

Sammir nije bolji ni od naših reprezentativaca

Da bi stranac dobio nacionalni dres u zemlji u kojoj igra, on mora biti višestruko bolji od svih koji igraju u toj reprezentaciji. Sammir to nije! U svojih 6 godina u Dinamu, nikada nije uspio spojiti tri kvalitetne utakmice. U HNL-u se možda i dogodi poneki put da bude igrač utakmice, ali u europskim utakmicama taj mladić je za Dinamo odigrao jednu jedinu utakmicu vrijednu spomena (protiv Villareala) i to prije par godina. Prošlogodišnje sramotno izdanje Dinama u Ligi prvaka je dokazalo da se Sammir ne može nositi sa zahtjevima nogometa na najvišoj razini. Od svih hrvatskih veznjaka Sammir igra u najlošijoj ligi, a ni u toj ligi ne pokazuje dovoljno. Štimac će reći da je Sammir trenutno najbolji strijelac HNL-a. Istina, ali od osam golova koje je zabio, njih pet je iz kaznenih udaraca, od kojih bar tri ne bi bila dosuđena ni jednom drugom klubu osim Dinamu. Za apetite reprezentacije koja je među deset u svijetu mjerodavnija bi trebala biti utakmica protiv jednog Porta (gdje je dotični bio daleko najgori na terenu), nego protiv Sesveta. U konkurenciji Modrića, Rakitića, Perišića, Kranjčara, Iličevića....Sammir nema što tražiti.

Sammir je problematičan

U svojih šest godina igranja u modrom dresu Sammir se rijetko kad isticao nogometnim umijećem, ali je zato redovito punio novinske stupce svojim razuzdanim ponašanjem van terena. Uhapšen je zbog vožnje pod utjecajem alkohola, pojavljivao se pijan na treningu, a opće je poznato da svi konobari u zagrebačkim narodnjačkim klubovima na pamet znaju što Sammir pije, te da vlasnici istih zadovoljno trljaju ruke kad ga ugledaju. Baš Sammir je kažnjen najvećom novčanom kaznom u povijesti HNL-a u iznosu od astronomskih 270 000 € jer je zaustavljen pijan u Vodicama tri dana prije dinamove utakmice u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Isto tako je par dana prije utakmice s Ludogorecom slikan na Mamićevoj jahti na Hvaru kako nadzire red mladih dama koje se nadaju pozivu na jahtu, a bile su skoro brojnije od Dinamovih navijača protiv Porta. On nije prvi nogometaš koji ima problem s izlascima i alkoholom. Njegovo ponašanje asocira na Georga Besta, Paula Gascoignea i Waynea Rooneya. Međutim, navedeni su (bili) među najboljim igračima u povijesti nogometa, pa su im se neke stvari i progledale kroz prste. Sammir takav tretman ne zaslužuje.

Sammir je u reprezentaciju pozvan samo da ga se Zdravko Mamić riješi. I Mamić shvaća koliko problema donosi taj igrač upitne kvalitete. Međutim, u zadnjih par godina, iako sve te godine Dinamo igra minimalno deset utakmica po sezoni u Europi, za Jorgea Sammira ne postoji niti jedna jedina ponuda od stranih klubova. Čovjeka apsolutno nitko ne želi. I ne zato što bi Mamić tražio enormnu cifru za njega (on bi ga dao i za minimalni gubitak uloženog), nego zato što čovjek jednostavno nije kapacitet za ozbiljan nogomet, kako po igračkoj kvaliteti, tako i po ozbiljnosti. Eto, takvog igrača Igor Štimac danas poziva u reprezentaciju.

Osobno nisam ljubitelj ovog "ništa 'repka', ništa 'tekma', samo Hajduk" stanja uma koje u zadnje vrijeme dominira Splitom i Dalmacijom. Usprkos bezobraznom ponašanju vrha HNS-a koje se više ni ne prikriva, usprkos Mamićevoj samovolji, Štimčevim smiješnim nastupima, komičnim obratima iz "nećeš, razbojniče", u "izvolite, gospodine" pratio sam reprezentaciju, navijao svim srcem za nju, dobronamjerno kritizirao i nadao se uspijehu. Međutim, Sammir je kap koja je prelila čašu. Sada su dokazane sumnje da je Štimac dobio mjesto izbornika samo ako obeća da će pozvati Sammira. Sada je očito da je Rakitić javno prozvan, da je Kranjčar bačen u drugi plan, a Iličević zaboravljen na klupi da bi se otvorilo mjesto Brazilcu. To je zadnji i nepobitni dokaz da u kockastim dresovima više ne igra Hrvatska nego Mamićeva reprezentacija. I zato ja više neću gledati Hrvatsku reprezentaciju. Što će to gospodi vlastodršcima značiti? Apsolutno ništa. Ali ja ću ponosno imati to saznanje da ne mogu praviti budalu i od mene.