Bruna Bajić javnosti je poznata kao mlada i uspješna splitska redateljica. No, ona je i kći kapetana, te je ta dva aspekta svog života spojila u projekt "Modri kavez". Više je to od filma o životu hrvatskih i svjetskih pomoraca i njihovih obitelji, "Modri kavez" bavi se emocijama ljudi obilježenih profesijom, odlascima, dolascima, pustolovinama i odgovornosti. Za cilj ima odati počast i iznijeti zanimljive činjenice iz života ljudi čiji je život i život njihovih obitelji, ponekad i generacijama, obilježilo more i pomorstvo.

Film je potpuno neovisan, a kako bi ga završili (ispolirali) i pokazali svijetu pokrenuli su IndieGogo kampanju kojom bi zatvorili financijski krug projekta. "Modri kavez" je zamišljen kao edukativni dokumentarni film koji će pokazivati u školama i na fakultetima kako bi ovaj svijet dočarali budućim pomorcima i tako im pomogli da odaberu savršenu karijeru za sebe.

U usporedbi s ostalim projektima na kojima ste radili, ovaj je dosta osobniji. Je li ga zbog toga bilo teže raditi?
- Mislim da je to prostor koji daje inspiraciju, kad vam je nešto bliže i kad je osobno, onda ostavlja i poseban utisak, jedna osobna katarza definitivno se prođe kroz proces. S obzirom da se radi o filmu koji govori o pomorstvu, a pomorstvo je dio cijelog mog života. Od kad sam bila dijete i postajala svjesna sebe, postajala sam svjesna i što znači rastanak, što znači sastanak, što znači neizvjesnost. Sjećam se kad bi bila neka događanja u svijetu, kad bi tata otišao, onda bih pratila na CNN-u je li negdje tsunami, je li negdje nevrijeme, jesu li oblaci veliki i slično... to je bio jedan dio mog života. Modri kavez je bio logičan slijed i veliko iskustvo, a nadam se i jedan prostor za pomorce koji će i njima ostati vrijedan i važan.

Do kraja kampanje je ostalo još oko mjesec dana, a skupljeno je 14 posto od predviđene sume. Što ako ne uspijete prikupiti dovoljno novca za post-produkciju?
- Direktor jednog filmskog festivala u Splitu je bio nepoznat kad je pokrenuo taj festival i ljudi su mu govorili da nema smisla započinjati projekt dok traju krizna vremena, a on ih je na to upitao „Recite mi koja to vremena neće biti krizna? Ako znate, recite mi i ja ću pričekati s projektom“. Pokrenuo je festival i danas taj projekt ide već 6-7 godina i odlično funkcionira. Da smo i mi krenuli s mišlju da "Modri kavez" neće uspjeti, pa ne bi nikad ni krenuli. S obzirom da je sad već iza nas dvogodišnji projekt koji je na samome vrhuncu, ja sam potpuno uvjerena da će kampanja zaživjeti jer jedino s takvim uvjerenjem kampanja ima šansu da uopće zaživi. Krećemo s pozitivnim stavom, to je rješenje za sve. Ljudi se trebaju izboriti za projekte u koje vjeruju.

Planirate li već premijeru? Gdje će biti?
- Radimo dobar plan za premijeru tako da ne propustimo neke bitne stvari jer neki festivali zahtijevaju premijere o kojima mi trenutno maštamo tako da se slaže plan i program. Kao i što se sve do sada radilo za film, radi se planski i radi se smišljeno na način da izvučemo pozitivan rezultat i da ne preskačemo bitne korake. Što se tiče same promocije, znamo da će doživjeti jedno od svojih prikazivanja u Cineplexx-u, na to smo jako ponosni jer su oni odlučili biti dio cijele ove priče i prikazati film na obostranu radost. Što se tiče festivala, imamo puno toga u planu, ali do prave odluke gdje će biti premijerno prikazivanje ćemo ipak još malo pričekati.

Što će kasnije biti s distribucijom kada prođe prvi val prikazivanja po festivalima?
- Voljeli bi da film putuje godinu dana po festivalima, kao što sam napravila i sa prethodnim projektom jer je to jedan specifičan oblik komunikacije, potpuno različit od televizije i sličnih medija koje prate mase, ali ovdje je fokus na interesnoj publici pa je to skroz drugačiji aspekt. Mislim da ćemo se fokusirati na to da se projekt ne prikazuje samo kao film, nego da se proširi među filmašima i ljudima koji rade dokumentarne filmove. Voljela bih da proširimo iskustva tako da "Modri kavez", projekt koji sadrži i knjigu i web stranicu i IndieGogo kampanju i jedan svoj proces nastanka, da ga plasiramo kroz interaktivne radionice, da nakon gledanja filma s filmašima razgovaramo o procesu nastanka gdje bi se analizirao proces nastajanja dokumentarnih filmova i doveo na jednu novu razinu. Tako kako smo razradili nastanak, tako mislim da ćemo i to njegovo putovanje još sada u naredno vrijeme malo detaljnije planirati.

Kako jako mlada ste snimili odličan film "Hrvatska rapsodija" o Maksimu Mrvici. Može li se on još negdje pogledati?
- S ponosom mogu reći da će 21. studenog film o Maksimu Mrvici biti prikazan na HTV 2 u 20 sati i izuzetna mi je radost da je moj prvi veći film završio na nacionalnoj televiziji i da ga mogu podijeliti s publikom. Maksim kaže u jednom dijelu našeg filma: "Svoju glazbu radim za one koji je vole, a ne za one koji ne vole". Nadam se da će Maksim naći svoju publiku i da oni gaje afirmativan stav prema stvaralaštvu.

Imate dosta drugih projekata, poput svog diplomskog filma na kojem ste dugo radili, gdje se oni mogu pogledati?
- Moj magistarski rad je jedan malo manje komunikativan film s obzirom da UMAS ima jedan drugačiji način izražavanja od onoga što je namijenjeno široj publici: ne zato što je to sad nešto posebno ili drugačije od ovoga, nego jednostavno svaka profesija ima svoj pečat i težinu koji su drugačiji od onih kakve imaju ljudi bez afiniteta za umjetnosti. To je drugačija vrsta izražavanja od klasičnog televizijskog i taj je film, za razliku od filmova koji su komunikativniji poput ova dva dokumentarca, češće viđan na festivalima, a i kratkometražni je, drugi je oblik filma, mislim da će se on zadržati na festivalskim prikazivanjima.

Više o filmu i projektu možete pronaći na službenim stranicama.