Da osim gradonačelnika koji nije najsvjetliji primjer stanovnika ovog grada, u Splitu postoje i oni na koje možemo bit ponosni, dokazuje Bruno Mustić, mladi redatelj koji se upravo iz Karlovca vratio kao pobjednik 17. filmske revije mladih, a sve u sklopu 5. Four River Film Festivala. Njegov igrani prvijenac, kratkometražni Red Handed je izabran kao najbolji od čak 288 prijavljenih filmova. Zamolili smo ga da nam malo priča o filmu i sebi.

Red Handed – reci nešto ukratko o filmu.
Bruno Mustić: To je drama o momku koji se prisjeća uspomena o događaju koji mu je obilježio dio života, a sve to listajući stare fotografije.

Kako si došao na ideju za film?
BM: Bilo je više predložaka, jedan od tih je uključiva dvi cure i momka umisto dva momka i jednu curu.

Znači, film je o odnosu između njih troje? Kako prikažeš u 7 minuta cijeli odnos između troje ljudi?
BM: Glazba mi je pomogla predočit osjećaje glavnog lika, ono što on proživljava, kako bi se gledatelj koncentrirao na njega koji je sam s fotografijama i gol u crnoj prostoriji.

Na koliko filmskih festivala je do sad film prikazan?
BM: Premijerno je prikazan na zadnjem Pula Film Festivalu, u Karlovcu je bila druga projekcija.

Druga projekcija i odmah nagrada! Koliko dugo si ga snimao?
BM: Tri miseca, ali usporenim tempom, tipa svake subote, radi škole. Tri miseca su prošla od ideje do realizacije.

Likovi su bezimeni?
BM: Da, dao sam im radna imena da ih raspoznajem, ali kako nema dijaloga, nema potrebe za imenima.

I koja si im imena dao?
BM: Zva sam ih po bojama: Black, Blue i Red. Red je cura.

Imaš tek 17 godina i već prvu nagradu u CV-u. To ti je prva nagrada za film?
BM: Da, iako sam snimija šest filmova koji su svi prikazani na festivalima, ovo je prva.

Na kojim sve festivalima?
BM: Na Reviji hrvatskog video stvaralaštva djece u Čakovcu 2007. i 2008., na 5. festivalu mediteranskog filma u Splitu izvan konkurencije, dva filma su prikazana na 59. festivalu igranog filma u Puli i dva sad u Karlovcu.

Na koliko si prepreka naišao za snimit Red Handed?
BM: Mislia sam da će bit najteže dobit glumce s obzirom na određene scene, ali na kraju je to bilo najjednostavnije.

Kako si ih dobia?
BM: Zamišlja sam ko bi moga najbolje odgovarat pa sam pita ekipu iz razreda koja je na moje iznenađenje odma pristala.

A ostatak? Scenografija, oprema, montaža?
BM: Za to dugujem veliku zahvalnost Kino klubu Split čiji sam član od 2008. i bez kojeg bi ovaj projekt bia neizvediv.

Kad si skužio da želiš snimat filmove?
BM: Time se bavim još od osnovne, moja učiteljica Branka Radetić je organizirala medijsku grupu u koju sam se uključija i tako je sve počelo.

Koji ti je prvi aspekt filma koji si radio?
BM: Prvo smo radili reportaže u OŠ „Spinut“ o akciji „Naša škola, naša briga“, zatim smo napravili eksperimentalni film „Ulice našeg grada“, pa dokumentarni i tek tada sam se odvažija na igranu formu s Red Handed.

Priča se o dugometražnom filmu?
BM: Pa, to je projekt kojeg planiram realizirat tijekom ove školske godine ali je tek u pripremnoj fazi.

Što znači pripremna faza?
BM: Znači da je u stadiju predprodukcije, u fazi smo traženja glumaca, trebaju nam djevojčice 15-17 godina za glavnu ulogu balerine, pa ako se netko prepozna nek se javi na film@fmfs.hr

Kako ćeš uskladiti snimanje dugometražnog filma sa školskim obavezama jednog maturanta?
BM: Pa, moja škola, I. gimnazija, je već do sad pokazala razumijevanje za moje izvanškolske aktivnosti jer sam od profesora i stručnog vodstva dobivao punu potporu za dosadašnje projekte.

I uz školu, snimanja i sudjelovanje na festivalima, stigneš i volontirati?
BM: A stignem, od 2007. volontiram u Splitskoj udruzi za osobe s disleksijom, kasnije sam volontira na FMFS-u, Supetar Super Film Festivalu, i SuperToonu u Bolu.

Jasno mi je volontiranje na filmskim festivalima, ali u udruzi DYXY?
BM: Često sam iša u spinutski odjel GK Marko Marulić, a njihova knjižničarka Meri Butirić je osnovala DYXY i pozvala me da volontiram. Kasnije sam snimio i dokumentarac o njima prikazan izvan konkurencije na 5. FMFS-u.

Znači nakon srednje se i dalje planiraš baviti filmom?
BM: Definitivno! Planiram upisat filmsku akademiju iako nisam još siguran da li u Hrvatskoj ili inozemstvu.