U utorak, 6. listopada u 20 sati u Galeriji umjetnina u Splitu otvorenjem izložbe Jadranke Kljajić nastavlja se drugi dio ovogodišnjeg ciklusa izložbi pod nazivom Utorkom u Galeriji - Fast Forward. Kustosica izložbe i autorica predgovora mlada je povjesničarka umjetnosti Jasmina Šarić. Suradnica na izložbi je studentica sociologije na Filozofskom fakultetu u Splitu Arijana Glibić. Rad „Oprosti mi, madre“ skraćena je verzija diplomskog rada koji je nastao pod mentorstvom prof. Tonija Meštrovića na UMAS-u.

Video rad Jadranke Kljajić prati intimne ispovijesti petnaest različitih žena. Kroz fragmente razgovora iščitavaju se osobne priče sudionica. Propitujući odnos majke i kćeri, autorica prikazuje kompleksnost ovog odnosa koji u mnogočemu bitno definira ženu i utječe na razne sfere njenog života. Tijekom odrastanja djevojke prolaze kroz različite stadije, od pomanjkanje bliskosti do iznimne privrženost vlastitoj majci. Usporedno s emocionalnim razvojem razvija se i odnos s majkom. Ovaj dugoročni psihološki proces očituje se u nekoliko etapa: početnoj bliskosti, gotovo ovisnosti, zatim postupnom odvajanju, najčešće u razdoblju puberteta, preko ponovnog zbližavanja u kojem dolazi do razumijevanja majčine uloge i njezinih postupaka, ali i trenutka kada i same postaju majke, pa do pomalo zastrašujućeg i uznemirujućeg zaključka o prepoznavanju majčinog lika i svih njenih dobrih i loših karakteristika u vlastitom liku, sve do konačne spoznaje o prolaznosti i strahu od napuštanja. Naziv rada “Oprosti mi, madre”,  ironična je asocijacija na pjesmu “Oprosti mi, pape” iz 1978. (glazba Zdenko Runjić, tekst Momčilo Popadić) i njene ključne stihove:

„Oprosti mi pape, sve te grube riči,

i moj život sada na tvoj život sliči.“

Majčina žrtva refleksija je procesa u kojem žena kroz ostvarenje svoje uloge u obitelji istodobno dobija i gubi ostvarenje sebe kao osobe. Procesa koji se očituje u odustajanju od vlastitih želja i ambicija, što često predstavlja izvor kasnijih frustracija. Ono što se događa napuštanje je ostalih dimenzija vlastitog identiteta i potpuno prepuštanje ulozi majke. Na ovaj način tematizirana je uloga žene u tipičnoj dalmatinskoj obitelji, kroz čije primjere su protkana i ona poopćena shvaćanja ženinog položaja u društvu te ženske egzistencije koja predstavlja svojevrsno platno, povod za donošenje odluka i mogućnost izbora, ali izbora koje je i danas, unatoč brojnim  promjenama koje su se dogodile u pogledu ženskih prava, u većini slučajeva djelomično predefiniran, najčešće mogućnošću osude od strane okoline.

U fokusu istraživanja je dvostruka ženska uloga, odnosno njena prisutnost u obitelji i u poslovnom svijetu. Prateći priče sugovornica vidimo kako su se mijenjala shvaćanja žene u posljednjih 30-ak godina: rast svijesti o mogućnosti ostvarenja žene kao osobe, dok istodobno nailazimo na jednu konstantu, tzv. „žensku sudbinu“. „Ženska sudbina“ očituje se u modelu ponašanja koji se u vidu ponavljajućih obrazaca prenose s majke na kćer. Oni uključuju način viđenja vlastite uloge, kao i preslikavanje određenih karakteristika ovog modela ponašanja. Na ovaj način „ženska uloga“ biva prenošena s generacije na generaciju, kao svojevrstan transgeneracijski kod. Između ostalog, tipična ženska uloga tematizirana u radu uključuje i zanemarivanje sebe kao žene, svojih želja i ambicija, u svrhu obitelji. Podređivanje samo jednom aspektu ove podvojenosti, nužno dovodi do slabljenja onog drugog, a tada nastupa moment u kojem se javlja feminizam, trenutak kada dolazi do pitanja koliko je ženska sudbina istodobno i izbor, i nametnuta forma, i prirodna predodređenost. (Jasmina Šarić)

Video autorice Jadranke Kljajić „Oprosti mi, madre“ bavi se relevantnom društvenom temom koja obuhvaća mnoge aspekte života žene. U središtu se nalazi kompleksan, intiman, ali ambivalentan odnos majki i kćeri kojeg oblikuju generacijske promjene, sukobi, tajne, majčinski utjecaji i sl. U pričama intervjuiranih žena, vidljive su intergeneracijske razlike koje rezultiraju procjenom prošlosti u svjetlu sadašnjosti. Majke i kćeri imaju različite perspektive zbog dobnih razlika, ali i vremenskoga konteksta u kojemu žive, pa retrospektivna sjećanja iz djetinjstva mogu biti tumačena ili pak integrirana u sadašnjim pričama i odnosima.

Položaj žene danas nije sličan onome iz 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je u patrijarhalno strukturiranom društvu, žena smatrana „nepotpunim muškarcem“. Žene većinom nisu obav­ljale poslove izvan doma, a njihova svakodnevica obuhvaćala je brigu o djeci i kućanske poslove. U suvremenom društvu slika je izmijenjena, pa žene odlaskom iz doma, osim uloge majke, igraju i brojne druge. Pored makro društvenih promjena, dogodila se ženska mikro promjena u percepciji i doživljavanju sebe. Žena izlazi iz društveno konstruiranih okvira ponašanja i mišljenja, koja često nisu društveno poželjna, razumljiva i komfor­mistička.

U relaciji s razdobljem u kojem su današnje majke bile „samo“ kćeri, dogodile su se promjene u svijetu rada, strukturama obitelji, odnosima između muškarca i žene, shvaćanju djetinjstva i odrastanja, manifestacijama roditeljskog autoriteta... Ovaj video prikazuje specifičnosti tih interakcija, svjetove žena čije su percepcije majčinstva pod utjecajem vremena u kojem su odrasle, ali i vlastitih iskustava tijekom odrastanja. Iako su u odnosu majka-kćer česte konfliktne situacije, ipak, konstruirajući vlastite identitete, kćeri se nerijetko identificiraju sa svojim majkama, i tako nasljeđuju neke obrasce ponašanja, sviđalo im se to ili ne. Konačno, u svemu tome, kao i u radu Jadranke Kljajić, nema uopće feminizma. Hoće li to nekoga začuditi, iznenaditi, razočarati...?! (Arijana Glibić)

Jadranka Kljajić (1983., Split)

Završava je Školu likovnih umjetnosti, smjer fotografski dizajn. Medijsku umjetnost diplomirala je 2015. na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Aktivno se bavi fotografijom i grafičkim dizajnom.

Jasmina Šarić (1989., Split)

Povijest umjetnosti i filozofiju diplomirala je 2013. na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je u organizaciji i pisala tekstove povodom više izložbi.

Arijana Glibić (1990., Mostar)

Osnovnu i srednju školu završila je u Splitu. Titulu prvostupnice sociologije stekla je radom "Verbalno nasilje u mladenačkim interakcijama". Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija sociologije pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Spltu. Sudjelovala je u projektu "(De)mapiranje Dioklecijanove palače".

UTORKOM U GALERIJI / FAST FORWARD

Projekt je pokrenut 2012. prema konceptu muzejskog savjetnika Bože Majstorovića i akademskog slikara Vedrana Perkova. Riječ je o svojevrsnoj suradničkoj platformi osmišljenoj s ciljem poticanja suradnje među najmlađim akterima splitske umjetničke scene. Putem izložaba javnosti se predstavljaju studenti Umjetničke akademije u Splitu, dok kustoske poslove, pomoć u koncipiranju i realizaciji izložaba preuzimaju studenti povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu. U radu imaju mentorsku potporu svojih profesora, a Galerija umjetnina im na raspolaganje stavlja prostorne, tehničke i stručne resurse. Ukratko, studentima srodnih fakulteta pružena je prigoda da na konkretnom poslu neposredno surađuju i da se na praktičan način upoznaju s muzejsko-galerijskim radom. Zahvaljujući projektu Utorkom u Galeriji - Fast Forward zaživjela je neformalna, ali učinkovita međuinstitucionalna suradnja. Program je, naime, realiziran u suradnji s kolegama s Umjetničke akademije u Splitu i Odsjeka za povijest umjetnosti splitskog Filozofskog fakulteta. Tijekom protekle tri godine svoje je radove izložilo trideset mladih umjetnika, a u kustoskom poslu se okušalo isto toliko mladih povjesničara umjetnosti. Tiskana su i tri zajednička kataloga.

Ove godine projektu su se pridružili studenti Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu pod mentorstvom prof. Anči Leburić. Oni će alatima i metodama sociološke struke evaluirati projekt. Za tu svrhu priređeni su anketni upitnici za sudionike projekta: umjetnike, kustose i publiku. Pored anketiranja i analiziranja dobivenih podataka budući će sociolozi sudjelovati u javnim diskusijama koje će se organizirati na kraju ljetnog i jesenskog ciklusa. Poseban vid suradnje planiran je kroz  priključivanje sociologa uobičajenom tandemu umjetnik - kustos u realizaciji pojedine izložbe.