U Galeriji umjetnina u četvrtak, 27. veljače u 19 sati otvara se izložba fotografija Zorana Alajbega pod nazivom Fotografski impresum, koja će ostati otvorena do 13. ožujka.
Zoran Alajbeg rođen je 1961. Fotografijom se bavi od 1978, a od 1992. svoj rad usmjerava prema hrvatskoj kulturnoj baštini. Autor je fotografija u brojnim monografijama, katalozima i časopisima. Posebno se istaknuo fotografijama za kataloge umjetničkih izložbi. Zaposlen je u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika Split, a kao fotograf surađuje s nizom kulturnih institucija u zemlji i inozemstvu. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split i Fotokluba Split.Tijekom dva desetljeća, koliko već traje njegov izlagački staž, Alajbeg se predstavljao fotografijama arheoloških predmeta i lokaliteta, arhitektonskih spomenika i umjetničkih predmeta, ali i sjetnih i maglovitih vizura grada te fotografijama krajolika. Aktualna izložba stoga predstavlja žanrovsko-sadržajnu novinu u Alajbegovim izložbenim nastupima - donosi fotoportrete umjetnika i povjesničara umjetnosti snimljenih u Splitu, u periodu od 2001. do 2013. godine. Zastupljeni su portreti Jasminke Babić, Zlatana Dumanića, Alemke Đivoje, Momčila Goluba, Kažimira Hraste, Alema Korkuta, Kuzme Kovačića, Andre Krstulovića Opare, Siniše Labrovića, Siniše Majkusa, Bože Majstorovića, Matka Mijića, Aliete Monas Plejić, Vedrana Perkova, Viktora Popovića, Dalibora Prančevića, Kristine Restović, Borisa Šituma, Robertine Tomić, Matka Trebotića, Ante Verzottija, Lorena Živkovića Kuljiša i Gorkog Žuvele. Uz renomirana imena splitske umjetničke i izložbene scene nekolicina je poznatih umjetnika iz drugih gradova (Korkut, Labrović, Majkus).
Kako stoji u katalogu, izložbu obilježava izrazita kooperativnost fotografa i modela.
"Najčešće su prikazani s vlastitim radovima i/ili prostorom u kojemu djeluju, kao dodatnim identifikacijskim znakovima i obilježjima. Ustvari, sve su to ambijentalni i uglavnom pojedinačni fotoportreti unutar manje ili više reduciranog okružja. U Alajbegovoj režiji tu se skače i poskakuje, promatra ili pokazuje vlastiti rad, hoda po snijegu, gestikulira rukama, nonšalantno ili ozbiljno pozira… Osebujnost i individualnost posreduje se, dakle, kroz dinamične i statične poze, sukladno temperamentu i afinitetima portretiranih. Snažna privlačnost živo pokrenutih kompozicija počiva na neobičnom i netipičnom poziranju kao okosnici vizualne reprezentacije pojedinih aktera. S druge pak strane statični portreti kompenziraju privlačnost dinamizma naglašenijom i upečatljivijom psihologizacijom.