Izložba naziva „Autocesta“, u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika- Split, se otvara u ponedjeljak 20. svibnja 2019. u 20:00 sati u Salonu Galić (Marmontova 3- Split) i može se razgledati do 1. lipnja 2019.
Istražujući prostorne tragove nekadašnjeg Autoputa ‘Bratstva i jedinstva’, današnje autoceste A3, umjetnik Davor Konjikušić iščitava povijest rada, vlasništva, političkih sustava i društveno - ekonomskih odnosa. Autocesta predstavlja metaforu za priču o društvu, radu i radniku, kao i prostor u kojem su vidljivi svi politički i ekonomski antagonizmi društva danas. Sustavno istraživanje autoceste A3 na relaciji Zagreb-Beograd autor započinje još 2010. godine i do danas ga promatra gotovo „spomenički“, kao medij propitivanja i transponiranja značenja, otvoreni proces valorizacije i revalorizacije.
Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture, Zaklade Kultura nova, Grada Splita, Splitsko – dalmatinske županije i Turističke zajednice grada Splita. Ulaz na izložbu je besplatan, a HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.
Iz predgovora:
Autocesta kao neprekinuta linija, poveznica, komunikacija, simbol ili jedna od formi kontinuiteta, ovom je izložbom predstavljena kroz multimedijalni umjetnički dijapazon heterogenih političkih, povijesnih ali i nekih sasvim osobnih pozicioniranja. Međutim, ne radi se o bilo kojoj autocesti niti je ona kao motiv odabrana primarno iz vizualnih razloga. Davor Konjikušić svoje istraživanje fokusira značenjski, iskustveno i identitetski. Sustavno istraživanje autoceste A3, nekadašnjeg Autoputa „Bratstva i jedinstva“ na relaciji Zagreb-Beograd autor započinje 2010. godine i do danas ga promatra gotovo „spomenički“, kao medij propitivanja i transponiranja značenja, otvoreni proces valorizacije i revalorizacije. Autocesta utoliko postaje i neka vrsta paradoksalne linije u prostoru koja povezuje dvije zemlje a koja umjesto kontinuiteta odražava razne forme diskontinuiteta. Pozicionirajući sebe kao istraživača u „post-kontekstu“, osobu koja promatra, traži ili nalazi pojmove, vrijednosti, događaje i značenja s jasnim vremenskim odmakom, Konjikušić kombinira gotovo znanstvenu istraživačku perspektivu, arhivski materijal i dokumentaciju, faktografiju, vlastitu fotografiju, umjetnički eksperiment, „grešku“ ili pak pomalo fetišizirane ready-made geste prikupljanja „tragova“.
Rad Autocesta publici je vjerojatno najpoznatiji po autorovim fotografijama trenutnog stanja autoceste, zapuštenih i devastiranih objekata, hostela, odmorišta i sličnog. Upravo ovaj dio rada najjasnije se približava „estetici ruševina“, specifičnom, nerijetko kontroverznom ali i posljednjih godina sve popularnijem žanru, posebno u fotografiji, koji se kod nas nerijetko osim samog vizualnog podražaja kritički dotiče i konkretnih političkih, ekonomskih, post-industrijskih, tranzicijskih ili pak privatizacijskih procesa. Utoliko generacijski odmak ili spomenuta pozicija „-post“ nastoji podjednako sinkronijski i dijakronijski zahvatiti vrijeme nekada i sada ali i relacije socijalizma i kapitalizma, međudržavnih odnosa, ideologije, utopije i distopije.
Osim novih fotografija, izložba među ostalim obuhvaća i niz arhivskih fotografija koje ilustriraju kontekst građenja Autoputa „Bratstva i jedinstva“ od 1945. do 1950. godine te prikazuju rad, radničke akcije, faze gradnje i slično. Tu su i fotografije radnih akcija iz 70-ih godina na kojima je intervenirano kolažiranjem ali i one iz 90-ih godina koje prikazuju ratni ambijent i vojnike. Iako je dio arhivskog materijala sažeto i jasno obuhvaćen u biltenu koji je više puta izlagan, izložba u galeriji Šira namjerno izostavlja ovaj segment umećući neke nove.
Tako primjerice projekcija starih fotografija preko dijapozitiva obuhvaća nešto odvažniji odmak od medija fotografije, vizualni eksperiment, malu estetsku gestu, pokušaj sakupljanja i vizualizacije gotovo nepostojećeg – sitnih čestica prašine, prljavštine i zemlje koju je autor prikupio na pojedinim mjestima na autocesti. Ovaj čin blizak je diskretnim osobnim fetišima čuvanja kamenja, pijeska, bilja i sličnih komadića krajolika s ciljem podsjećanja osobe na značajnu lokaciju ili događaj. Prašina s autoceste ovdje je u funkciji uvrnutog ready-madea, pomalo poetične simbolike, poigravanja materijalnog i nematerijalnog te zanimljivog vizualnog i svjetlosnog podražaja.
Materijalno i nematerijalno provlači se i kroz „Latentnu sliku“, rad o nerealiziranom spomeniku radnim akcijama iz 1950. godine provučen kroz crveni filter i glitch kao suvremeni moment digitalne „greške“ unutar arhivskog materijala, te osmišljen kao projekcija na kamenu, materijalu u kojem spomenik nikada nije realiziran. Upravo kamen, osim što dugoročno bilježi, pridonosi i pamćenju te na sličan način kao i cjelokupni rad Autocesta – imaginira, priziva, konstruira ili rekonstruira jedan utopijski scenarij u kojem među ostalim „raditi znači izgrađivati vlastiti san“.
Marija Borovički
O autoru:
Davor Konjikušić (1979.) je na Akademiji dramske umjetnosti završio preddiplomski studij snimanja i diplomski studij fotografije, na kojem je magistrirao s temom Fotografija i moć. U svojoj umjetničkoj praksi služi se fotografijom kao primarnim medijem za artikulaciju autorskog koncepta u kojem propituje odnose između osobnog i javnog, intimnog i društveno-političkog. Fotografiju povezuje s tekstom, arhivom, nađenim predmetima i videom. Zanima ga uloga fotografskog medija u uspostavljanju odnosa moći i kontrole. Autor je i snimatelj nekoliko nagrađivanih dokumentarnih filmova: 'Trajno nastanjeni stranac', 'Izbrisani', 'Povratak'...
Radio je kao novinar i snimatelj za produkcijsku kuću Fade In, gdje je između ostalog bio i član upravnog odbora.
Osnivač je i voditelj fotografske radionice Drugi Kadar.
Od 2018.godine kao umjetnički asistent radi na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.