Izložba pod nazivom 'Nevidljivo vidljivog: objekti, događaji i granice' finskog umjetnika Harri Monnija otvara se u četvrtak, 14. travnja, u 20 sati, u Galeriji MKC (Dom mladih).
Riječ je o seriji slikarskih radova na kojoj je umjetnik radio posljednje tri godine razmišljajući kako intelektualno, osjetilno i fizičko iskustvo čitanja slike može uvući vanjski svijet u kojem postojimo i povezati ga sa strategijama suvremenih slikarskih praksi, reflektirati i sam izložbeni prostor te na koncu omogućiti samo sudjelovanje gledatelja. Ta pitanja kao i druga vezana uz senzacije slike, naš odnos prema svijetu i fragmentiranom mnoštvu informacija, pojam granica i koncept trajanja u slikarstvu i slikarstvo kao događaj u središtu su istraživanja vidljivog i nevidljivog poznatog finskog umjetnika Harri Monnija, profesora slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti Uniarts Helsinki.
Harri Monni (rođen 1965. U Helsinkiju) magistrirao je 1997. Godine na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Stockholmu, a dosad je izlagao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Finskoj, Švedskoj, Francuskoj i SADu.
Od 2007. predavao je na nekoliko akademija i sveučilišta poput: Sveučilište likovnih umjetnosti Akademije likovnih umjetnosti u Helsinkiju, Valand Akademija likovnih umjetnosti u Göteborgu, Sveučilišna akademija likovnih umjetnosti u Umei i na Sveučilištu za umjetnost, obrt i dizajn Konstfack u Stockholmu. Trenutno radi kao predavač slikarstva na Sveučilištu likovnih umjetnosti Akademije likovnih umjetnosti u Helsinkiju.
Tekst predgovora
Prikaz (na slici) je dekonstruiran, razbijen podijeljenim ravninama koje stvaraju boje. Ponovnim "čitanjem” slike, logika informacijskih slojeva postaje zamršena Struktura i kodirani, fragmentirani elementi arhitekture se pomiču i grade novu dvosmislenu prisutnost, gdje se struktura i kod moraju stalno iznova izgrađivati. Ponovno čitanje interijera/eksterijera kao nedostižnog lokusa, odnosno mjesta gdje su pristup i ulazak onemogućeni i gdje strukture informacija i dezinformacija neprestano fluktuiraju.
Arhitektura se može promatrati kao manipulacija okvirom ili umjetnost okvira (Deleuze, Guattari), kao ravnina kompozicije. Osjećaj kuće definira se spajanjem ravnina u skladu s tisućama orijentacija.
Izmijenjene vizualnosti, koje su prikazane na slici, međusobno su razlikujuće plohe. Što gledamo? Koliko traje vrijeme na slici? Postoji li više istodobnih vremenskih okvira? Dijelovi obojenih ravnina se razilaze. Dolazi do dislokacije vremena i mjesta. Gdje je lokus? Višestruka čitanja iznutra i izvana povezana su s ljudskom prisutnošću, koju gledamo ali ju ne vidimo.
Istodobni rezovi i razbijenost različitih prostora tvore ambivalentnost, odsutnost, kao odraz iz dubine slike koji na površini oscilira poput razbijenog zrcala. Kao u Enantiomorphic Chambers, skulpturi Roberta Smithsona, gdje gledajući u kutiju pokušavamo vidjeti odraz, ali umjesto njega dobivamo površinu zrcalne plohe. Neka vrsta sljepoće vida, kao kad je Freud u prozoru vlaka vidio nešto što nije mogao prepoznati i zbog toga osjetio strah, dok nije shvatio da je to njegov vlastiti odraz, unheimlich poznato što postaje nepoznato, nešto drugo.
Možda je srž slike upravo to nešto nevidljivo drugo. Publika je ona koja dovršava rad. Središte rada možda nije unutar slike, ako je sa slike potrebno podignuti koprenu. Publika je ta koja percipira, osjeća prisutnost “stanara slike”, “neljudsko” koje prisutnošću publike postaje ljudskim. Kao u teoriji Matrixa, Brache L. Ettinger, mjesto susreta s drugim, u intimnoj sferi gdje se nutrina susreće s vanjskim i vanjsko s unutarnjim. Ovo može biti mjesto gdje će publika preoblikovati i dekonstruirati umjetnički objekt zajedno s umjetnikom.
Harri Monni
Radno vrijeme Galerije MKC: od 14 do 21 svakog dana osim nedjelje i blagdana
