U petak, 11.11. 2016. u 20 h u Salonu Galić otvara se  se izložba četvero autora, polaznika Centra za autizam Split.

Naziv izložbe: Izložba Split 1992 - Talijanski Galić - Priča o budućnosti - Razne stvari  (svaki autor je odabrao svoje ime)

Autorica projekta je kiparica ANA Elizabet, suradnik Ante Čepić, a na izložbi kao autori sudjeluju: Gabrijela Jonjić,  Jerolim Runjić, Ranko Martinić i Ivan Žižić.

Iz teksta kataloga:

Došli smo u Centar za autizam znajući da želimo raditi s ekipom koja je lišena ustaljenih normi i koja vozi vlastiti kreativni proces, potpuno neovisan o kretanjima u suvremenoj umjetnosti. Dakle, pristupili smo im kao kolegama. S druge strane, postojao je i određeni socijalni aspekt koji se razvijao kroz razmišljanja o socijalnom poduzetništvu, autorskim pravima osoba s posebnim potrebama i brojnim drugim sitnijim i krupnijim problemima na koje smo nailazili putem. Bio je to spoj prijateljskog rada, prave umjetničke kolaboracije i želje da se pomogne svakom budućem stvaratelju koji, spletom okolnosti, nije dio naše stvarnosti. Mi iz ove stvarnosti naučili smo puno od njih. Svaki sat proveden s njima otvarao nam je oči i povezivao nas na nekoj jednostavnoj, ljudskoj razini. Očekivanja i predrasude su se brzo rušile, njihova toplina je bila brža od naših strahova.

Željeli smo prije svega otvoreno i čisto producirati radove s osobama koje smo doživjeli kao izrazito nadarene i zanimljive. Što ne znači da nema i drugih takvih u Centru. Željeli smo ukazati Centru i na razne mogućnosti korištenja tih radova u promociji, dizajnu ili bilo kojem drugom aspektu koji bi potaknuo produkciju da se neprestano vrti. Time bi se mogla stvarati sredstva za neke nove radne materijale ili edukaciju, što bi bio veliki doprinos emancipaciji korisnika Centra.  Zato pojedine radove možete shvatiti i kao prototipe, iz kojih bi se lako mogao izvući kakav dobro dizajnirani, komercijalni proizvod. To bi svakako dignulo produkciju na jednu novu razinu, jer bi kroz taj proces Centar mogao izgraditi prepoznatljivu radionicu kroz koju bi se kreativno, ali i ekonomski, afirmirali njegovi polaznici.

Već smo na početku osjetili likovnu osebujnost naših autora, što je samo potvrdio njihov finalni skup radova. Topli, dragi Jere sa čitavim zbirom svega onoga što čini dobar život: priroda, hrana i lijepo osvjetljenje. Naizgled objektivni, ali emocionalni Ivan koji svojom zmijom života ulazi u stvarne događaje i projekcije, želje i fakte. Rad nježnog Ranka podsjeća nas na važnost međusobnog tetošenja, ljubav prema životinjama i glazbi. Naposljetku, Gabi se javlja kao šamanka sa zbirom uputa za samoanalizu i izuma za poboljšanje života. Mi smo samo pratili i uživali. Ništa više doista nije bilo potrebno.