Izložba 'Pronađene slike' poljskog umjetnika Wojciecha Tylbora-Kubrakiewicza otvara se u petak, 10. studenog u 20 h u Salonu Galić, a može se razgledati do 22. studenog 2017. Wojciech Tylbor Kubrakiewicz dobitnik je Grand prixa na prošlom, sedmom izdanju Splitgraphica 2015. godine, te je samostalna izložba u Salonu Galić, na kojoj taj umjetnik izlaže dio svog grafičkog opusa, organizirana u sklopu programa osmog Splitgraphic bijenala.
“PRONAĐENE SLIKE“
Wojciech Tylbor Kubrakiewicz dobitnik je Grand prixa na prošlom, sedmom izdanju Splitgraphica 2015. godine, te je samostalna izložba, na kojoj taj umjetnik izlaže dio svog grafičkog opusa, organizirana u sklopu programa osmog Splitgraphic bijenala.
Poljski umjetnik i profesor grafike na varšavskoj akademiji i sveučilištu u Indiani izlaže ciklus grafika pod nazivom Pronađene slike (Found images), kojem pripadaju i nagrađeni radovi iz 2015. godine, kao i nove radove nastale tijekom posljednje dvije godine u SAD-u, gdje je Kubrakiewicz gostujući profesor. Ciklus Pronađene slike započet je 2013. godine, a odabirom izloženih radova, na petnaest grafičkih listova, prati se evolucija grafičkog likovnog jezika ciklusa.
Cijeli grafički opus Kubrakiewicza inspiriran je njegovim putovanjima, a pogotovo ova serija pronađenih slika koje nalazi na Dalekom istoku, u Japanu i Zen vrtovima koje susreće u Kyotu. Grafički mu se listovi temelje na dualnosti likovnih elemenata i slika, koja se odražava i u dualnosti grafičkih tehnika koje umjetnik koristi.
S vlastitih putovanja kao podloge vlastite kreativnosti umjetnik “donosi i skuplja” različite artefakte, objekte iz muzeja, dijelove arhitekture ili obične predmete koje susreće. Te predmete apstrahira i/ili koristi realan fotografski prikaz i stvara simbole i grafičke znakove. Oni su fragmenti, citati njegovih putovanja i doživljaja, koji često sa sobom nose osjećaj isključenosti iz okoliša i kulture u kojoj ih je zatekao. Pronađene predmete, simbole koji postaju grafički znakovi umjetnik kasnije spaja s krajolikom koji pronalazi kod kuće u vlastitom okruženju. Kubrakiewicz sintezom ovoga “drugog” i ovog “poznatog” razrješava spoznaju da nikad nećemo biti dio kulture koju posjećujemo i s kojom se susrećemo, većinom je gledamo izvana prilikom putovanja, jednako kao što ni sami uistinu ne puštamo “unutra” posjetitelje svoga grada. Međutim, Kubrakiewicz sintezom stvara novi kontekst za poznato i nepoznato, te su ta dva elementa supeponirana na grafičim listovima u različitim likovnim prikazima. Urbanom pejzažu grada, u ovom slučaju Varšave, motivi poput skladišta, zapuštene ulice, pločnika, superponirani su donesenim objektima s putovanja; neprivlačno je postavljeno nasuprot egzotičnom. Ti novi grafički znakovi su postavljeni nepovezano i proizvoljno na površini i oni se često ponavljaju na različitim grafičkim listovima, u različitim kombinacijama kao memento putovanja čemu svjedoče i nazivi pojedinih grafika kao Rekonstrukcija, Voyager, Fragmenti…
Dvojnost slika i grafičkih znakova se odražava i na razini kombinacija dviju grafičkih tehnika - digitalnog tiska i linoreza. Precizni raster linoreza, sivih ponavljajućih linija koje ocrtavaju i gdje prepoznajemo motive urbanog pejzaža. Kubrakiewicz navodi kao utjecaj refleksiju o Zen vrtu gdje je prividna proizvoljnost elemenata odraz volje i reda.
“Radim intezivno s fotografijom. Facsiniran grafičkim radovima starih majstora i suvremenim masovnim medijama transformiram slike u linije. Ova dualnost je dalje naglašena kombinacijom klasičnih grafičkih tehnika i modernih strategija. Horizontalna strogost linija linoreza, njihova konzistencija i predvidljivost podsjećaju na uzorke u Zen vrtu utisnute u pijesku gdje grupa kamenja postavljenih naizgled slučajno izgleda poput otoka. Proces slaganja kompozicije nije nikada završen. Ja tražim bez potrebe da otkrijem.” (Izjava umjetnika / Artist’s statement)
Ciklusu Pronađenih slika umjetnik pridodaje i nove radove nastale u SAD-u sada u tehnici sitotiska, gdje pronalazi jednake razlike između Europe i Sjeverne Amerike kao i između Europe i Dalekog istoka, a koje kod njega izazivaju jednak osjećaj isključenosti. On je, kao i ranije, pokušava razriješiti zaronom u vizualnu kulturu bez potrebe da je razumije. Novonastali grafički listovi u sitotisku su jakih, žarkih, plošnih boja, te su kombinirani još uvijek s ponavljajućim elementima iz prijašnjih radova. Temelje se ponovno na superpoziciji različitih elemenata, matrica, fotografija, ali pretpostavljaju i novu društvenu i kulturološku cjelinu i to kako ona utječe na umjetnika.
Nagrađeni ciklus Pronađene slike Wojciecha Tylbora Kubrakiewicza na Splitgraphic bijenalu promiče suvremene tendencije u grafičkoj umjetnosti: promišljanje i upotreba grafičkog znaka, reproduktivnost grafičkog djela, ponavljanje kao propitivanje originalnosti jedne od glavnih značajki umjetnosti, poštivanje tradicionalnih grafičkih tehnika, ali uz svjesno, promišljeno korištenje novih suvremenih načina izražavanja - digitalnog tiska. Također, grafički opus Kubrakiewicza odgovara modernosti prostora Salona Galić, koji Splitgraphic kao bijenalna manifestacija koristi po prvi put i izložbu organizira u suradnji s HULU-Split, smatrajući to važnim temeljem za djelovanje, ne samo na međunarodnom nivou, već u smislu razvijanja suradnji na lokalnoj razini umjetničke produkcije.
Iz predgovora, Marina Petit
