Izložbom jednog od najznačajnijih hrvatskih fotografa Ivana Posavca, koja se otvara u splitskoj Galeriji umjetnina u četvrtak 23. srpnja u 21 sat, nastavlja se ovogodišnji Katamaran Art. Autor izložbu posvećuje nedavno preminulom prijatelju i kolegi Josipu Klarici.
Mjesto nastanka Posavčevih fotografija o kojima je ovdje riječ nalazilo se, zapravo, u kontinuiranom stanju kretanja. Fotograf i njegov osnovni motiv, ugledna glumica, performerica i teoretičarka filma Tanja Vrvilo, tijekom fotografiranja kratkotrajno su, naime, boravili na omanjem gumenom čamcu što im je poslužio kao prijevozno sredstvo u svrhu prevaljivanja nevelike razdaljine između mjestašca Sv. Juraj i zloglasna te povijesnim konotacijama bremenita Golog otoka. Kretanje cjelokupne mizanscene neće se, međutim, odražavati u relativno istovjetnom položaju Tanjine glave – na svim fotografijama prikazana je u poluprofilu i tek uz minimalne pomake - kao ni u prividno posve statičnom, a samim time i nepromjenjivom morskom krajobrazu u pozadini. Pa čemu onda ranije iskazana tvrdnja kako je ovdje moguće, štoviše nužno, govoriti i o uprizorenim raznolikostima? Razlog je, dakako, Tanjina kosa što se slobodno, nekontrolirano i zavodljivo vijori na vjetru, pridajući svakoj od fotografija stanovitu individualnu ekskluzivnost te nadasve dojmljivu kompozicijsku dinamiku. Na nekim fotografijama kosa u cijelosti ili djelomice prekriva lice, dok će ga na drugima ostavljati posve transparentnim, na taj način ostvarujući nesputanu igru formi koja neprijeporno pridonosi isticanju Tanjine nedvojbene ljepote i šarmantne karizme, a također i ritmičkoj uvjerljivosti odnosno uvjetovanosti cjelokupna ciklusa. Ali osim što u svaki od prizora unosi ritmičke, dinamičke i općenito kompozicijske konotacije, razigranu i vjetrom razbacanu kosu u kontekstu ovoga kratka putovanja nužno ćemo doživjeti i kao nadasve dojmljiv simbol slobode, odnosno kao svojevrsni kontrapunkt svemu onome što je Goli otok tijekom jednoga razdoblja u povijesti prošloga stoljeća značio i predstavljao.
Ivan Posavec, dakle, doista je umjetnik trenutka koji, međutim, u tom jednom trenutku već gotovo pola stoljeća uspijeva izmiriti intuitivnost i racionalnost opažaja. Njegove fotografije u pravilu nastaju prije nego što ih će ih kamera zabilježiti i obraditi. (Vanja Babić)
Ivan Posavec rođen je 1951. godine u Dužici kraj Siska. U Zagrebu 1969. godine upisuje Veterinarski fakultet. Studij prekida 1974. godine kao apsolvent da bi se posvetio fotografiji. Na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju diplomira 1980. godine filmsko snimanje u klasi prof. Nikole Tanhofera, a već sljedeće godine postaje majstor fotografije. Magistrira fotografiju 1984. godine kod prof. Dragoljuba Kažića na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Gotovo četiri desetljeća bavi se novinskom fotografijom. Dobitnik je nagrade „Tošo Dabac” 1992. godine, Nagrade grada Zagreba 2003. godine te pedesetak drugih fotografskih nagrada. S Miom Vesovićem osniva 1979. godine grupu MO (Meko okidanje). Član je Fotokluba Zagreb i Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH).
