Izložbom Kažimira Hraste u Galeriji umjetnina, koja se otvara u utorak 28. lipnja 2022. u 21 sat u Galeriji umjetnina, započinje splitska dionica ovogodišnjeg Katamaran Art projekta, koji se po peti put održava na relaciji Split  - Jelsa.

_

Katamaran Art zajednički je projekt Muzeja općine Jelsa i Galerije umjetnina pokrenut 2018. godine. Riječ je o izložbenom programu koji se tijekom ljetnih mjeseci naizmjenično događa u Jelsi i Splitu. Naziv se referira na jednu od najprometnijih katamaranskih linija na Jadranu, Split - Jelsa, kojom se svake godine preveze na tisuće putnika. Katamaran Art za cilj ima aktualizirati jednako važnu dimenziju putovanja, a radi se o prometu ideja, u konkretnom slučaju, onih umjetničkih. Projektni zadatak stavljen pred umjetnike uvrštene u program Katamaran Art 2022., a riječ je o Snježani Ban, Kažimiru Hrasti i Lorenu Živkoviću Kuljišu, koncipiranje je i realizacija radova koji će valorizirati specifični kontekst izlaganja. Sa žaljenjem moramo konstatirati da Ministarstvo kulture i medija, unatoč činjenici da program promovira međumuzejsku suradnju i decentralizaciju kulturnih događaja, zahvaljući čemu je jedna manja otočna sredina imala prigodu uživati u izložbama Mladena Galića, Eugena Fellera, Damira Sokića, Vedrana Perkova, Nine Ivančić, Vaska Lipovca, Ivana Posavca, Krste Hegedušića, Ljube Ivančića, Ede Murtića…, nije podržalo projekt, što vodi njegovom gašenju.

_

Osim ako… naziv je Hrastine intervencije u izložbenom prostoru Galerije umjetnina i Galerije Kravata, koju bismo pobliže mogli definirati kao sintezu prostorno specifične instalacije i privremene arhitekture. Iako se naziv na prvi pogled doima kao zgodna dosjetka, itekako je promišljen. Štoviše, ovaj složeni veznik ne korespondira samo s konkretnim radom, već bismo ga mogli primijeniti na cjelokupni Hrastin umjetnički opus, ali i na povijest modernog kiparstva. Iz njega iščitavamo odmak od konvencija i utabanih staza, normi i pravila, kojima je osobito kiparski medij stoljećima bio sputan i determiniran. On implicira proces, uvijek drugačiji odnos prema tijelu skulpture, njenom volumenu, materijalu od kojeg je načinjena i prostoru koji obuhvaća i koji je obuhvaća.

Osim ako… za Hrastu znači slijediti vlastiti kiparski instinkt, svježim i inventivnim razmišljanjem širiti pojam skulpture, istodobno iznevjeriti i obogatiti tradicionalni žanr, za nove i naizgled neostvarive ideje rješenje tražiti i nalaziti u domišljatim postupcima i netipičnim materijalima, uglavnom industrijske provenijencije, jer, kako sam kaže, klasični materijal navodi na poznata rješenja. Ako treba izdvojiti jedan aspekt Hrastinog kiparstva, onda je to fascinacija i okupacija fenomenom prostora. Hrastinu izjavu da ga „u skulpturi zanima kako povezati unutrašnji i vanjski prostor“ i „kako unutarnje sklopove kipa napraviti vidljivim“ možemo uzeti kao statement za portret Ivana Meštrovića koji je 2016. godine ciljano uradio za vanjsko stubište Galerije Meštrović. Kako bi ostvario željenu integraciju i stvorio otvoreno djelo anulirao je opnu, te posljedično i volumen i masu, transformirajući plastično tijelo u prostornu konstrukciju sažetih antropomorfnih obilježja. Željeznim elementima, svojevrsnom crtežu u prostoru, oblik je samo naznačen, dok su staklene plohe tek diskretni podsjetnik na iščezli volumen, čime je dominantni sadržaj postao prostor, potisnuvši u drugi plan tjelesne sastavnice. Svjesno izbjegavajući postament Hraste skulpturu naslanja direktno na stubište što, u sinergiji s prozračnom strukturom, omogućuje njenu nenametljivu integraciju u realni, po Meštrovićevim zamislima oblikovani prostor, koji je u isti mah i jezgra i plašt i okruženje Hrastine skulpture.   

Skulptura 1901.-1907., kako se zapravo zove Meštrovićev portret, izložena je na Katamaran Artu u posve drugačijem kontekstu umjetničke instalacije. Podređena nakani umjetnika da modelira zatečeni prostor gubi ekskluzivni status izložbenog eksponata i postaje tek jedan od elemenata u novoj konstelaciji. Točnije rečeno, inicijalna jedinca s kojom prostorna torzija i pretakanje počinje i završava. Recipročno, galerijski prostor više nije neutralni okvir u koji se postavlja rad, već postaje integralni dio rada. Impozantna metalna struktura koja, s jedne strane, okupira prostor, s druge biva dupkom ispunjena istim tim prostorom. Izbor materijala i tehnologije koji se koriste u tehnici suhe i brze gradnje, dakako nije nimalo slučajan. Na neregularno spojen metalni skelet Hraste, međutim, ne aplicira gipsane ploče pa pregrade usmjeravaju kretanje ne zaustavljajući pogled i ne dijeleći prostor u izolirane segmente. Zadržan je dojam prostornog kontinuiteta i povezanosti u kojem sve sastavnice, uključujući i galerijski prostor, korespondiraju i vode dinamičan dijalog većeg i manjeg, zatvorenog i otvorenog, unutrašnjeg i vanjskog. Međutim, od ponuđenog događaja u prostoru ništa se neće ostvariti osim ako ne prilagodimo način gledanja i ne otjelovimo našu percepciju. Ukratko, ako nismo aktivni promatrači i šetači. (Božo Majstorović)

Kažimir Hraste (1954.) diplomirao je kiparstvo na Akademiji za likovne umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Valerija Michielija. Završio je poslijediplomski studij kiparstva u Ljubljani 1984. godine, a kao stipendist talijanske vlade proveo je jedan semestar na stručnom usavršavanju u Rimu. Jedan je od osnivača Umjetničke akademije u Splitu, gdje je i zaposlen kao redovni profesor kiparstva. Izlagao je na tridesetak samostalnih te na više od stotinu grupnih izložbi u zemlji i u inozemstvu. Autor je brojnih javnih spomenika i skulptura (izbor): Visovac, Uskrsli Krist (1988.); Solin, Don Frane Bulić (1991.); Vrgorac, Spomenik Tinu Ujeviću (1993.); Split, Gradska fontana u Marmontovoj ulici (1998.); Miljevci, Spomenik kralju Petru Svačiću (2002.); Omiš, Spomenik palim braniteljima u Domovinskom ratu  (2004.); Kaštel Novi, Biblijski vrt Stomorija, Jabuka (2008.); Ploče, Spomenik palim braniteljima u Domovinskom ratu (2009.); Šibenik, Spomenik Draženu Petroviću (2011.). Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja te državna odlikovanja. Redoviti je član HAZU od 2022. godine.

KATAMARAN ART 2022.

Snježana Ban: Galerija Kravata, Jelsa, 15. 7. - 7. 8. / Galerija umjetnina, Split, 11. - 31. 8.

Kažimir Hraste: Galerija Kravata, Jelsa, 16. 8. - 11. 9. / Galerija umjetnina, Split, 28. 6. - 19. 7.  

Loren Živković Kuljiš: Galerija Kravata, Jelsa, 24. 6. - 13. 7. / Galerija umjetnina, Split, 21. 7. - 7. 8.   

Voditelji projekta: Duje Dorotka, Božo Majstorović, Marija Plenković; Koncept: Božo Majstorović
Kustosi izložbi: Vanja Babić (Snježana Ban), Božo Majstorović (Kažimir Hraste), Iris Slade (Loren Živković Kuljiš). 

Izložba ostaje otvorena do 19. 7. 2022.   
Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Grada Splita i Općine Jelsa

više o izložbi
http://galum.hr/izlozbe/izlozba/1753/