Marin Renić na kraju je svog dodiplomskog obrazovanja na Umjetničkoj akademiji u Splitu, smjer Film i video, tijekom kojeg se istaknuo kao jedan od rijetkih koji su u svojim studentskim radovima polazili od performativnosti kao osnovne ideje te vlastitog tijela kao medija kojim su željeli prenijeti tu ideju, uvijek uz dozu hrabrosti i humora, ili barem autoironije. Umjetnički rad #edge napravljen je upravo za ovu, njegovu prvu samostalnu izložbu, i u njemu su vidljive sve značajke njegovog umjetničkog habitusa, kojeg se nadamo da će razvijati i u budućnosti. Odrastajući na ulicama Splita, kao tinejdžer znao je odlaziti na krovove betonskih giganata bježeći od gužve i buke u potrazi za razbijanjem monotonije svakodnevnog života. S vremenom išao je korak dalje, počeo je hodati po samom rubu, igrajući se sa opasnosću i udišući slobodu otvorenog prostora koju je mogao doživjeti samo tamo, na vrhu zgrade užeglog i razbarušenog kvarta jednog bučnog mediteranskog grada. Na tim krovovima on je i gradio svoj umjetnički svijet, i danas, kada je ovaj video performans snimljen, vidljivo je da on njime dominira, balansiranje na rubu postalo mu je poznato, uobičajeno, i na kraju krajeva i potrebno, doslovno i simbolički, da bi se izrazio. Tim svojim statementom on se istovremeno približava i otuđuje, nalazeći se na ivici zgrade, balansirajući na samom rubu (#edge) on pronalazi slobodu vlastitog životnog i umjetničkog izražaja, na dvadesetak centimetara širokom, ponegdje oštećenom, ponegdje klizavom limu koji istovremeno u gledatelju potiče nelagodu, vrtoglavicu i strah.

Sama montaža i kadriranje video performansa naglašavaju ovu atmosferu unutra – van, odnosno odnos subjekta i gledatelja, u niti jednom trenutku ne pozivajući istog da mu se pridruži. Na tom putu on je sam, i on ga prelazi smireno i staloženo, dok je cijeli Split pod njegovim nogama, gubi se žamor grada i u jednom trenutku možemo osjetiti tu tišinu bivanja daleko od svijeta, dok oblaci putuju negdje daleko. Zvukovi kasnog ljeta pomješani sa gradskom vrevom negdje dolje, kadrovi visokih betonskih nebodera načrčkani prozorima iza kojih ljudi vode neke „građanske“ živote, neizostavni grbovi omiljenog nogometnog kluba, automobilske kolone, trajekti, avioni, helikopteri, ljudi, sve je to Marin Renić u ovom video performansu ostavio u kadru, ali tamo negdje, daleko od njega, daleko od nakrivljenog uskog žljeba po kojem on korača svojim životom i umjetničkim habitusom. 

 

O autoru:

Marin Renić rođen je u Splitu 1995. godine. Završio je Školu za dizajn, grafiku i održivu gradnju stekavši zvanje web dizajnera, a trenutno je student treće godine Umjetničke akademije u Splitu, smjer Film i video. Izlagao je na skupnim izložbama Grad na drugi pogled, kustosica Ivane Meštrov i Tanje Vujasinović 2017. godine u Multimedijalnom kulturnom centru Split i Galeriji umjetnina. U svom umjetničkom radu najčešće koristi vlastito tijelo kao medij izražavanja, pri čemu ispituje vlastite granice i izlazi iz vlastite "zone komfora" kako bih postigao željeni efekt.

 

Izložbu možete pogledati do 9. listopada 2017.