Izložba 'Mlada litvanska grafika' otvara se u Salonu Galić u Splitu u petak, 11. svibnja 2018. u 20 sati.
''MLADA LITVANSKA GRAFIKA''
Izložba se sastoji od radova četiri litvanska umjetnika mlađe generacije: Augustas Bidlauskas, Linas Blažiūnas, Elena Grudzinskaitė i Laura Selmistraitytė. Umjetnici su diplomirali skoro pa u isto vrijeme na Akademiji likovnih umjetnosti u Vilniusu, i otada aktivno grade svoje umjetničke karijere: uspješno sudjeluju u lokalnim i međunarodnim umjetničkim projektima, njihove radove rado kupuju i kolekcionari i muzeji. Ono što ova četiri umjetnika imaju zajedničko u njihovim radovima je kontinuirani razvoj tematskog opusa i izvrsnu tehničku izvedbu radova. Umjetnici predstavljaju tradiciju “čiste, iskonske” grafičke umjetnosti, što je jedinstvena karakteristika kod već nekoliko generacija litvanskih grafičara. Unatoč tome, mladi umjetnici su naklonjeni eksperimentiranju: koriste različite netradicionalne materijale za grafičke matrice, transformiraju ploče, idu izvan okvira dvodimenzionalnosti površine, i stvaraju grafičke instalacije, dok još uvijek često koriste tradicionalne grafičke tehnike kao neodvojivi dio vlastitog kreativnog procesa. To je odnos između čistog (tradicionalnog) i eksperimentalnog (modernog) grafičke umjetnosti, kao i novih značenja koja proizlaze iz tog odnosa koji obilježavaju čitavu mlađu generaciji grafičara u Litvi. Ova izložba je snažna ilustracija toga.
Od 2011. godine glavni lik u radovima Augustasa Bidlauskasa je čovjek. Izložena serija mezotinti iz 2015. do 2017. godine nije iznimka. U seriji grafika Čovjek umjetnik urezuje čitave siluete solidnim linijama u ploče od cinka, pazeći na detalje, simbole i značenja koje one proizvode. Umjetnik koristi jezik alegorije; njegovi radovi pokazuju prominentnu povijesnu i sociokulturnu dimenziju i nastanjeni su likovima iz različitih epoha i društvenih socijalnih statusa. S neprikrivenom ironijom, umjetnik istražuje granice čovječnosti, prodirući u ljudske mane i slabosti. Lica figura na grafikama su najčešće zamaskirana, što ih čini bezličnima, lišenima identiteta.
Linas Blažiūnas kontinuirano razvija i koristi u svom radu teme vezane za prirodu, koje se često igraju i s motivima iz prirode. Umjetnik stalno traži nove načine svoje umjetničke ekspresije, koja transformira sadržaj slike i njeno značenje. Njegovi radovi su prožeti osjećajem kratkotrajnog i prolaznog. Na primjer, instalacija Dvije strane. Dvije mogućnosti viđenja govori jezikom mističnog sumraka i sjena. Rad je izveden tehnikom suhe igle na organskom staklu. Uz pomoć svjetla, Blažiūnas stvara magičnu i meditativnu instalaciju koja se otvara promatraču u toj mjeri da on ili ona iskreno žele zaroniti u fantastični svijet prirode mladog umjetnika.
Od 2014. Elena Grudzinskaitė stvara konceptualne instalacije u kojima uglavnom istražuje krajolike, nudeći različite interepretacije tog krajolika. Koristeći tehnike suhe igle, fotopolimera i foto-bakropisa, umjetnica stvara apstraktne krajolike temeljene na stvarnim prizorima, na primjer astrofotografijama Mjeseca. Izbjegavajući direktne geografske reference, umjetnica stvara fiktivne prostore i u vlastitom karakterističnom stilu transformira postojeće stvarne slike. U svom radu umjetnica analizira filozofski odnos čovjeka, prostora i vremena, i utjecaja značenja koji imaju jedan na drugi, kao i granica između njih: veza između individualnog i određenog mjesta, utjecaj individue na krajolik i njegove promjene. Umjetnica naglašava granice svega postojećeg, propitujući refleksije ljudskog uma o stvarnosti i fikciji.
Laura Selmistraitytė ostaje vjerna drvorezu kao tehnici koju koristi na konceptualan način. Od 2012. radi grafike velikih formata koje karakterizira čista kompozicija i nijansirane boje, isprepletene s višeslojnom fotografskom slikom. Umjetnicu oduvijek zanima proces stvaranja umjetnosti: za napraviti jedan otisak koristi istu ploču nekoliko puta, radeći sve dublje i dublje udubine u ploči. Na ovaj način umjetnica ne samo proizvodi posebnu fizičku površinu slike i sličnost objektu kojeg prikazuje, nego stvara i novi objekt (inspiriran prototipom), dajući mu druga značenja. Grafika Oblak /176 je literarna i direktna aluzija na oblak koji visi nad izložbom. Grafika se sastoji od posebnih dijelova kao karte koji čine jednu prepoznatljivu cjelinu; ovi dijelovi omogućuju nam da percipiramo objekt kao cjelinu ali i individualnost njegovih fragmenata. Prema umjetnici, oblak nas ohrabruje da mislimo kako se srž svakog objekta ili tvari sastoji od brojnih dijelova, ali ljudsko znanje i naše mišljenje je diskontinuirano, i mnogi od ovih dijelova ostaju nam nepoznati.
Kristina Kleponytė-Šemeškienė i Jurga Minčinauskienė
Kustosice Grafički centar Vilnius
