Multimedijalna izložba 'Hommage to Stasenko'

'Hommage to Aleksandar F. Stasenko' je multimedijalna izložba međunarodnog karaktera posvećena i nadahnuta likom i djelom velikog splitskog filmaša, imigranta ukrajinskih kozačkih korijena Aleksandra F. Stasenka. Izložba se otvara u petak, 25. siječnja 2019. u 19 sati, u Multimedijalnom kulturnom centru Split. 

U uvodnom dijelu prostora MKC-a Split će biti izloženi artefakti iz Stasenkovog bogatog umjetničkog života i stvaralaštva (scenariji, filmske nagrade i diplome, arhivski novinski tekstovi, filmski plakati, knjige snimanja), dok će središnji dio prostora okupirati četiri video instalacije i jedna prostorna medijska instalacija renomiranih video umjetnika iz Hrvatske i inozemstva (Alvaro Congosto – Madrid, Zoran Dragelj – Vancouver, Vlado Zrnić – Zadar, Ivan Perić – Split).

Naime, umjetnici su dobili na raspolaganje kompletnu digitaliziranu arhivu Stasenkovih filmova kao nepresušan izvor inspiracije za izradu potpuno novog, suvremenog, hibridnog formata u kojem se spajaju novo medijske tehnike montaže, post produkcije, obrade i prezentacije digitalnog videa s arhaičnim, poetskim, analognim, životnim i dokumentacijskim Stasenkovim kadrovima.
Navedenim umjetničkih postupkom suvremeni umjetnici prenose glas o sadržajnom Stasenkovom opusu u 21. stoljeće te ga prilagođavaju novim medijima i novo stasaloj kulturnoj publici.

Na drugom katu MKC-Split posjetitelji izložbe imaju priliku pogledati za ovu prigodu devet Stasenkovih filmova posebno odabranih od strane kustosa izložbe, filmskog kritičara i publicista Marka Njegića. Navednih devet filmova (Jamar, Kolonisti, Lov, Miting u odjelu IV F, Poslije potopa, Posljednji, Sve godine u jednoj noći, Vrijeme heroja i Žene) će se prikazivati u neprekinutoj petlji, te se posjetitelji a posebice studenti Umjetničke akademije u Splitu i učenici Škole likovnih umjetnosti Split upoznati i uvjeriti u snagu i izniman autorski pečat starog majstora koji više nije s nama.

Iz uvodnog teksta Marka Njegića, kustosa izložbe:

„Stasenko je bio majstor. Majstor filma. Točka. Krupni planovi su bili njegov autorski potpis, slikovno rječiti u mučaljivim filmovima, snimljenima bez izgovorene riječi. Ako bi usporedba s Ingmarom Bergmanom bila pretjerana, njegovi crno-bijeli kadrovi na momente izgledaju kao da ih je "bergmanovski" snimio Sven Nykvist. Konstanta Stasenkovih filmova, koje je ispočetka potpisivao kao sam svoj majstor (redatelj, scenarist, snimatelj, montažer), jest čovjek u vremenu i prostoru (Dalmacija jučer).“ Čovjek u prvom, krupnom planu, prostor i vrijeme u drugom. Obični, mali ljudi, pjeskari, rudari, okupani dalmatinskim suncem, išibani dalmatinskom burom. Muškarci i žene kojima je na izložbi pred nama vizualno komparativni esej posvetio španjolski filmaš s newyorškom adresom Alvaro Congosto, tražeći razlike u sličnostima Stasenkovog portetiranja dvaju spolova. Najbolji Stasenkovi filmovi ("Pogled u sumrak", "Svi dani kao jedan", "Život se nastavlja", "Jamar"...) dokumentaristička su kronika čovjeka i njegova života iz kojih se zrcali život sam koji se nastavlja živjeti izvan kadra, kad se kamera ugasi, nijemo promotren redateljevim okom kao svjedokom za neke buduće generacije.
Stasenkove filmove mogli bismo nazvati izvanvremenskima ili bezvremenima, imajući na umu prizor iz filma "Pogled u sumrak" kad se kazaljke na satu zaustave u vremenu. Bezvremenima, time i stvorenima za postmoderne filmske zahvate i raznorazne vizualne forme, "pucnje u otkucaju praznog vremena" (Vlado Zrnić) . "Jamar" je inspirativan i Vladi Zrniću za videoinstalaciju "Čovjek iz sjene": Jamar u krupnom planu puši cigaretu, a u njegove crno-bijele "krupnjake" isprana kolora naglo upada pljačkaš iz pionirskog c/b vesterna "Velika pljačka vlaka" Edwina S. Portera, držeći uperen pištolj u promatrača kojemu ne preostaje ništa drugo nego da se bespogovorno preda Stasenku i izložbi nadahnutoj njegovom bogatom filmskom ostavštinom. Mnogi te ostavštine nisu ni svjesni, budući da je Stasenko odveć zapostavljen i nepravedno ne kanoniziran splitski filmaš. Ova izložba je, stoga, idealan podsjetnik na ostavštinu koju Split počesto zaboravlja da ima. „