Need Your Love So Bad poznata je blues balada prvi put objavljena davne 1955. godine, kasnije više puta obrađena, a najpoznatija je u izvedbi grupe Fleetwood Mac iz 1968., čiju verziju Niko Mihaljević u ovom performansu i uzima kao osnovu. No, njegov performans, unatoč imenu i kontekstu, ne počiva na nikakvoj patetici, ljubavnom zanosu ili nečem naročito autobiografskom, kako sam objašnjava, nego na proračunatom stvaranju artificijelne melankolije koja je izvorno bila produkt dokolice i neke apstraktne sentimentalnosti. Niko Mihaljević provodi dio 2017. godine u New Yorku kao dobitnik Nagrade Radoslav Putar, najvećeg priznanja za hrvatske umjetnike mlađe generacije, i u tom periodu počinje koncipirati i “uvježbavati” ovaj performans. U svom radu oduvijek je fasciniran konfekcijskom estetikom jeftine MIDI podloge koju slučajno pronalazi na Youtube-u, i koja mu je poslužila kao osnova za početne vježbe zviždanja. 

Osim toga, kroz svoj umjetnički rad Niko Mihaljević vrlo često problematizira serijalnost umjetničkih avangardi i ranih konceptualnih umjetničkih radova, kroz uvijek prisutan humor i svojevrsno isprobavanje koncepata, po uzoru na prve konceptualne umjetnike, vrlo često performere. Niko trominutnu pjesmu Need Your Love So Bad fućka ne jednom, ne dvaput, nego čak 10 puta zaredom, čime zaokružuje svoj performans, propituje pažnju i koncentraciju publike i igra se atmosferom koju je stvorio, u čemu evidentno uživa. 

Što se tiče postavljanja scenografije, jasna je aluzija na minimalističku “karaoke estetiku”, zbog postojanja nekvalitetne matrice i osobe izdvojene iz publike koja uz nju vokalizira, čime je jedan masovni vid benigne zabave namjerno stavljen u kontekst suvremene umjetnosti, i publika treba izdržati konstantnu repeticiju istog vokalnog obrasca. 

Ovaj glazbeni song formalno je potpuno benigan – nije ni glasan ni disonantan ni apstraktan ni kompleksan ni pretenciozan, ničime nas ne nervira – osim repeticijom. 

Niko Mihaljević rođeni je Splićanin koji je sav svoj profesionalni život proveo izvan rodnog grada, a sada dolazi “otfućkati” svoju repetativnu melodiju u nadi da će postići reakciju inače zahtjevne splitske publike. Hoće li ga izviždati, pridružiti mu se u fućkanju, ili jednostavno napustiti prostor Amfiteatra prije kraja izvedbe, ostaje nam vidjeti…

 

Niko Mihaljević (Split, 1985.) je konceptualni umjetnik i dizajner vizualnih komunikacija. Magistrirao je na Werkplaats Typografie (ArtEZ Institute of the Arts) u Arnhemu, Nizozemskoj. Dobitnik je Nagrade Radoslav Putar 2016 (Young Visual Artists Awards) za najboljeg mladog hrvatskog umjetnika. Njegovi recentni projekti uključuju avangardni karaoke performans “Need Your Love So Bad” (2017.) te “Circumnavigare necesse est, vivere non est necesse” (2016.), filozofski dijalog koji dokazuje da je otok Prvić uistinu kopno sa svih strana okruženo morem. U području vizualnih komunikacija proučava i dokumentira vernakularni amaterski grafički dizajn i tipografiju (“Veliki izbor talijanskih hlača: Zagrebački A4 dizajn ulice”, 2016.). Osnivač je Muzeja kristalne lubanje. Komponira ezoterične recitale za sintesajzer kao Soft Temple II. Radi kao samostalni grafički dizajner te kao docent na odjelu Medijskog dizajna na Sveučilištu Sjever.