,,Pitaju me neki ljudi zašto pišem, a pisac nisam. Koristi od toga nemaš (gubiš vrijeme), a mogla bih nešto korisno raditi'' uvodne su riječi kojima je kiparica Buble Dragojević otvorila promociju prve knjige Željke Bilić ,,Tajna procvalih ljiljana''.
Nastavlja: ,, A ja se pitam, što bi u moju dušu unijelo smiraj, sklad i ljepotu toliko jaku kao riječ koju na bijeli papir ispisujem, rimom oslikavam- oslobađam''.
U prostoru Trogirskih Pašika u 18h započelo je predstavljanje knjige kojem su nazočili rodbina, prijatelji i poznanici.
Večer je otvorena glazbenim duom na gitari i mandolini iz grupe Tragurium.
Prostor je odisao mirisom ljiljana te je svaki stol bio ukrašen buketom ljiljana sa gispofilama što je odgovaralo nazivu knjige.
Ali i sam naziv knjige nosi svoju priču. Autorica kaže kako je njen zaštitnik Sv. Ante koji se slavi 13.6. i uz kojeg simbolično se prikazuju ljijani. Naime, Željka je mami uvijek govorila kako je prilikom zapisa njenog rođenja došlo do greške tijekom pisanja te da je 15.6., datum kada je rođena, napisan krivo i da je umjesto njega trebao biti 13.6.( datum Sv. Ante). Od tuda njena vjera u Sv. Antu što i potvrđuje u posvetnoj knjižici koju je svatko u dvorani dobio, a u njoj piše: ,, Neka ti ljiljani sv. Ante iz mojih stihova procvjetaju u tvom srcu i otkriju tajnu koju u duši čuvaš''.
Nakon uvodnog monologa, te par kratkih bilješki o autorici, sama autorica započela je svoju večer recitacijom pjesama. Prve koje je predstavila bile su Čime svoju dušu sladim? i Dođi mi. Pjesma Jeka prošlosti potakla je Željku na suze, a publiku na aplauz. Suze su istakle Željkinu emotivnu stranu i empatičnost koja se osjeća i u njenoj knjizi.
Tematika i stil su očiti- Željka nas uvodi u svoj duhovni svijet koji govori o postojanju i učinkovitosti ako se nalazimo na pravom putu. Trebamo se usuditi zakoračiti u neizvjesnost, odraditit što treba odraditi, a anđeli čuvari znat će kako te zaštititi i pomoći ti da preko mosta s jedne na drugu stranu pređeš.
U specifičnom prostoru pjesnički recitali pračeni su intrumentalom na gitari što je cijeloj atmosferi dalo dodatnu draž i emociju. Bliska komunikacija autorice sa publikom protezala se kroz cijelu večer i održavala ležernost u zraku.
,,Poruka djece cvijeća tatama'' pjesma je kojom je autorica završila sa službenim djelom, no publika je proživjela svaku pjesmu te se Željka odlučila na još par. Svakoj pjesmi dala je pokoji komentar i ispričala njene prve susrete sa slikama koje je crtala samo sa šminkom za usne, olovkom i bijelim korektorom.
Večer je završila uz pjesmu i autograme te se nakon ove sigurno veseli i sljedećoj knjizi.
Bilješka o autorici:
Nakon završtene osnovne škole u Kaštel Kambelovcu i Lukšiću te srednje Ekonomske škole u Segetu Donjem nedaleko od Trogira, autorica zapravo započima svoj duhovni put iako cijelog života traga za istinom, ljubavlju, poštovanjem, skladom, dobrotom i duhovnom ljepotom.
Pustolovni život i duhovno nadahnuče vode je do prano- fizioterapeutkinje, ali i dva putovanja. Prvo 1977. u Norvešku na studijski boravak u prijateljski grad Trondheim u internat Trondertun i čemu piše u svojim pjesmama iz Norveške. Drugi put je to Indija. Boravkom u toj čudnoj i mnogoljudnoj zemlji dobiva duhovnu hranu gdje je posebno osjetila nesklad i neravnotežu materijalnog življenja- siromaštva i raskoši- o čemu piše u svojim proznim zapisima o indijskim pustolovinama.
