Splitska akademska slikarica Zrinka Barbarić otvara izložbu ambijelntalnih bioloških instalacija 'Prah si i u prah ćeš se pretvoriti' u Galeriji Škola. Svečano otvaranje je u srijedu 18. rujna u Galeriji Škola (Fausta Vrančića 15, pokraj Umjetničke škole) u 19.30 sati, a izložba ostaje otvorena do 11. listopada 2019. godine.
Izložbu je moguće pogledati od svaki radnim radnom od ponedjeljka do petka od 8 do 20 sati. Voditelj Galerije Škola je profesor Hrvoje Zuanić.
U tekstu kataloga izložbe kustosica Nina Nemec navodi:
“Prah si i u prah ćeš se pretvoriti” izložba je iz čijeg bi se naslova dalo pretpostaviti kako progovara o prolaznosti i/ili konačnosti života - promišljanje Zrinke Barbarić dijametralno je suprotno. Ona ovom prilikom u galeriju postavlja svoj daleko najintimniji rad, rad nastao u razdoblju intenzivne duhovne i emotivne suše, a kojim više nego ikada ranije progovara o svojoj opsesiji smrtnošću ili, konkretnije, onim što smrti sljeduje. Galerijskim prostorom naočigled dominira velika kocka, izvjesna unutarnja membrana načinjena od svečanog polutransparentnog crnog platna koje tvori zonu skrivenu od pogleda, intimnu i mističnu. Fizičkim prolaskom kroz postavljenu opnu posjetitelj kroči u tamnu utrobu same srži ideje o metamorfozi i zagrobnom životu. Pred njim se pojavljuje neočekivan, pomalo okultan, prizor: osam kružno raspoređenih, crnom bojom obojanih drvenih stupova na kojima su postavljene malene hrpice tamnoga praha – pepeo osam uginulih ptica.
Odabir upravo ptica kao glavnih protagonista rada "Prah si i u prah ćeš se pretvoriti" nije nimalo slučajan. Riječ je o životinjama na koje se umjetnica nerijetko referirala i u ranijem stvaralaštvu, a s kojima osim privrženosti i odanosti domu, dijeli i snažan roditeljski nagon. One su ovdje metafora umjetnice same. Pomno odabrana simbolika duboko je utkana u sve segmente rada: gnijezdo predstavlja kolijevku/rođenje/početak; u njega polegnuta uginula ptica kao poveznica neba i zemlje simbol je rastanka s ovozemaljskim životom; hrana života simbolizirana je posteljicom napravljenom od cvijeća kao zametka plodova; vatra je simbol prelaska iz ovozemaljskog u ono za što umjetnica vjeruje da je život vječni dok pepeo predstavlja krhkost onoga što ostaje za nama, onoga što smo na zemlji zaista bili. Konačnu potvrdu razumijevanja rada možemo dobiti proučavajući manje očigledne simbole: umjetnica u prostor postavlja ni manje ni više nego osam stupova s prahom, a broj osam smatra se brojem kozmičke ravnoteže. U kršćanstvu on navješćuje buduće vječno doba, blaženstvo budućeg vijeka, uskrsnuće čovjeka, te promjenu oblika. Također, zamislimo li postav iz ptičje perspektive, unutar galerije ćemo uočiti samo dva oblika – kvadrat membrane i krug stupova. Simbolički, broj osam i osmerokut u vezi su s posredničkim svijetom, oni imaju ulogu posredništva između zemlje i neba, odnosno između kvadrata i kruga.
