Papandopulo u crkvi Gospe od Zdravlja naziv je koncerta koji će Zbor i Orkestar Hrvatskog narodnog kazališta Split izvesti u subotu 19. studenog s početkom u 20:30h u crkvi Gospe od Zdravlja. Izvedbom, čiji su izravni povodi 25. godišnjica smrti Borisa Papandopula, 45. godišnjice praizvedbe kantate i 70. godišnjice Župe Gospe od Zdravlja ravnat će maestro Ivo Lipanović, uz soliste Antoniju Teskeru i Vinka Maroevića te Gordana Tudora na saksofonu. Koncert se održava u Noći kazališta, pa su ulaznice ponuđene po cijeni upola manjoj od uobičajene, odnosno po 40 kuna.
Boris Papandopulo svoju je Kantatu Gospi od Zdravlja skladao 1971. godine za proslavu 35. obljetnice izgradnje crkve i 25. obljetnice proglašenja župe, na narudžbu franjevaca s Dobroga. Pisao ju je imajući na umu isti onaj izvodilački sastav koji je ljeto prije na Splitskom ljetu s golemim uspjehom izveo i snimio Muku Gospodina našega Isukrsta. Bio je to u prvom redu Zbor HNK u Splitu, koji je predvodio maestro Eduard Tudor, zajedno s pjevačima katedralnog zbora sv. Duje i zbora crkve Gospe od Zdravlja. Kantata Gospi od Zdravlja nije izvedena od njezine praizvedbe 1971. Do današnje izvedbe dolazi se zahvaljujući pronalasku u međuvremenu zametnute partiture, koju nakon desetogodišnjeg traganja, koje je otpočelo uoči 60. obljetnice izgradnje crkve, pronalazi fra Stipica Grgat. Izvrsno poznajući glazbeničko tijelo za koje piše, vođen istom tradicijom pučkog pjevanja, Papandopulo u razdoblju od 15. ožujka do 18. travnja 1971. sklada Kantatu Gospi od Zdravlja, za sopran i tenor solo, mješoviti zbor i orkestar, koju su na dan proslave blagdana Gospe od Zdravlja na Dobrome praizveli sopranistica Teodosija Košćina, tenor fra Josip Ante Soldo, Mješoviti zbor i orkestar HNK u Splitu pod ravnanjem maestra Eduarda Tudora. Dalmatinska glazbena obojenost izvire iz vođenja vokalnih linija u tercama, a dvama solistima i mješovitom zboru pridružuje nevelik orkestar, u kojemu gudačkom korpusu pridodaje flautu i piccolo, obou, klarinet, fagot i rog.
U posljednji dio Papandopulova opusa spada Koncert za saksofon, dovršen 24. siječnja 1987. Raskošna partitura već otpočetka obilježena je zvukom niza udaraljki, koje se u ritmu bolera pridružuju uvodnim arabeskama koje opisuje solistički altovski saksofon. Razigrane linije saksofona ukrašene raznobojnim orkestrom, čija bogata puhačka, gudačka i udaraljkaška paleta, građena na harmonijskom temelju orijentalne ljestvice, zajednički udara ritam saksofonskim linijama, podsjećaju na šareni istočnjački bazar.
