Jedna od dviju najdugovječnijih predstava hrvatskog teatra Prikazanje života svetoga Lovrinca mučenika koju više od 40 godina s jednakim uspjehom izvodi Hvarski pučki teatar, našla je svoje mjesto u programu ovogodišnjeg Splitskog ljeta 17. srpnja u Meštrovićevim Crikvinama, odnosno Kaštilcu u 21 sat.
Dramu, zapravo stilizaciju tradicionalnog martirija sv.Lovre i izvrsnu rekonstrukciju srednjevjekovnog teatra postavio je još kao brucoš davne 1969. Hvaranin Marin Carić, jedan od najcjenjenijih hrvatskih redatelja, s idejom da teatar mora biti nešto što je blisko i razumljivo svima, počevši od njegovih Hvarana. A koliko je uspio u tome, svjedoči činjenica da je Prikazanje života svetoga Lovrinca mučenika u lipnju ove godine odigrano jubilarni 250. put.
Milan Lakoš, voditelj Hvarskog pučkog kazališta i njegov dobri duh, jedini je koji od praizvedbe 1969. godine do danas nastupao u svim izvedbama - u različitim ulogama, a postave su se izmjenjivale kako su se smjenjivale generacije hvarskih glumaca-amatera, A kako ansambl predstave broji 20-ak glumaca, slobodno se może reći da je velik dio hvarskih obitelji u jednoj ili drugoj generaciji bio vezan za ovu tradicionalnu i važnu priču, priču koja u korijenu nosi odgovore na univerzalna pitanja žrtvovanja za ideale te očuvanja moralnih principa i vjere u stvarne vrijednosti u teškim vremenima.
U predstavi nastupaju: Ivan Blaž Brkušić, Prošper Gilve, Milan Lakoš, Ralf-Jacky Milatić, Petar Palarić, Fabijan Brkušić, Prošper Miličić, Marino Miličić, Jure Tomičić, Zoran Sansović, Joško Martinić, Jan Milatić, Ivan Jeličić, Ivica Tomičić, Toni Barišić, Ante Lakoš, Ivan Petrić, Klement Zaninović , Visko Zaninović, Prošper Zaninović, Vislav Zaninović
„Postoje razne definicije pučkoga kazališta. Za Hvarsko pučko kazalište one su nedostatne. Za Hvarane je kazalište jednostavno: život! Hvarani su dotaknuli vrhunac umjetnosti: na pozornicu pod vedrim nebom ili pod crkvenim svodom donijeli su Jednostavnost, Istinu, Život. Orkestarsku sljubljenost prošlosti i sadašnjosti: „...jednostavne, zvonke stihove na arhaičnom hvarskom narječju kazuju uvjerljivo i s oduševljenjem koje krasi istinske zaljubljenike u kazalište i baštinu.“ (Mira Muhoberac, Vijenac)
