Nakon što je preveden na francuski, roman Crvena voda, književnika i novinara Jurice Pavičića, u toj zemlji samo niže nagrade. Najnovije priznanje jest nagrada Transfuge za najbolji strani krimić, a dodjeljuje je istoimeni francuski mjesečnik za kulturu, i to u trinaest kategorija, među kojima su i one za zbirku eseja, knjigu o umjetnosti i knjigu o filmu.

Jurici Pavičiću festival Quais du polar u Lyonu u srpnju je za Crvenu vodu dodijelio prestižnu nagradu Le Point du Polar européen. Riječ je o nagradi za najbolji kriminalistički roman europskog autora, napisan na francuskom ili preveden na francuski jezik.

Hrvatski nakladnik romana Crvena voda je Profil. Na francuski ga je preveo Olivier Lannuzel, a objavila izdavačka kuća Agullo koja je dosad tiskala više od 13 tisuća primjeraka tog romana.

Roman Crvena voda priča je o obiteljskoj tragediji i potrazi za odgovorima, a kroz sudbine glavnih likova postaje i priča o Hrvatskoj i traumama društva tijekom triju desetljeća.

Prije velikog uspjeha u Francuskoj, Jurica Pavičić sa svojim je romanom postigao zapažene uspjehe i u Hrvatskoj. Crvena voda vrlo je brzo postala bestseler, dodijeljene su joj nagrada Ksaver Šandor Đalski i nagrada Fric, a bila je u užim izborima i za druge književne nagrade. Roman je prvi puta izdan 2017. godine, a prije francuskog doživio je i njemačko izdanje.

O romanu je napisano i niz zapaženih kritika u europskim medijima pa tako francuski Le Figaro hvaleći naslov romana piše kako Pavičić „uspijeva nadograditi obiteljsku dramu, te maestralnu, vještu povijesnu fresku, a da ni jedne sekunde ne žrtvuje napetost dobrog krimića.“

Francois Forestier za L'Observateur napisao je da se roman pogrešno opisuje kao 'egzistencijalistički krimić' jer u pitanju je čisti 'jadranski blues'.

„Jurica Pavičić oživljava trideset godina komešanja hrvatskog društva kroz rasap jedne ranjene obitelji... strasan roman“, napisala je Alexandra Schwartzbrod u kritici Crvene vode koju je objavio Liberation, dok je Jean Marc Lacherrere u Act Du Noir istaknuo: „Evo maestralne ilustracije načina na koji triler ponekad miješa priče i povijest, individualnu sudbinu i kolektivnu povijest... Vrlo lijepo otkriće.“

„Crvena voda je hodač po užetu, preosjetljiv roman, čija radnja napreduje protiv vrtoglave praznine... melankolija koja proizlazi iz romana usmjeruje pozornost na detalje, tišinu i atmosferu, jedinstvenu i vrtoglavu poetiku“, napisao je Michel Abescat za France Inter.