U sjećanje na akademika Tonka Maroevića, istaknutog povjesničara umjetnosti, književnika i prevoditelja, Galerija umjetnina u subotu, 24.9. u 20 sati organizira večer posvećenu Tonku Maroeviću sa sljedećim programom:
- Uvodna riječ, Jasminka Babić ravnateljica Galerije umjetnina
- Sjećanje na Tonka, akademik dr.sc. Radoslav Tomić
- Luko Paljetak : Sonetni vijenac Tonku Maroeviću
Neposredno nakon smrti Tonka Maroevića u kolovozu 2020. godine njegov dugogodišnji prijatelj, istaknuti hrvatski književnik, akademik Luko Paljetak napisao je Sonetni vijenac Tonku Maroeviću koji je objavljen u sklopu pjesničko-grafičke mape Hommage Tonku Maroeviću u nakladi Zbirke Biškupić.
U Galeriji umjetnina će akademik Luko Paljetak izvesti Sonetni vijenac uz glazbenu podlogu skladatelja Darka Matičevića.
- Izložba Pjesničko – grafičke mape Hommage Tonku Maroeviću
Pjesničko – grafička mapa Hommage Tonku Maroeviću objavljena je inicijativnom Bože Biškupića u nakladi Zbirke Biškupić povodom smrti Tonka Maroevića. Osim Sonetnog vijenca Luka Paljetka mapu čine grafički listovi 33 hrvatska likovna umjetnika koji su različitim grafičkim tehnikama ispričali svoj doživljaj prerano preminuloga akademika. Bibliofilsko izdanje umjetnički je oproštaj od velikoga Tonka, ali i pokušaj da se njegov lik, stihom i grafikom, na osobit način sačuva u hrvatskoj kulturi. Autori grafičkih listova su: Nevenka Arbanas, Ena Bajuk, Biserka Baretić, Tomislav Buntak, Maja S. Franković, Kažimir Hraste, Josip Ivanović, Zlatko Keser, Jure Kokeza, Igor Konjušak, Željko Lapuh, Tihomir Lončar, Matko Mijić, Zoltan Novak, Frane Paro, Lukša Peko, Dimitrije Popović, Ivan Posavec, Zdenka Pozaić, Ivo Prančič, Davorin Radić, Siniša Reberski, Tin Samaržija, Miran Šabić, Robert Šimrak, Ivica Šiško, Josip Škerlj, Matko Trebotić, Dino Trtovac, Munir Vejzović, Zlatan Vrkljan, Josip Zanki i Marko Živković. Prigodom sjećanja na Tonka Maroevića mapa koju je gosp. Biškupić donirao Galeriji umjetnina biti će izložena u izložbenom prostoru muzeja.
Akademik Tonko Maroević, hrvatski književnik, povjesničar umjetnosti i prevoditelj (Split, 22. X. 1941. – Stari Grad, 11. VIII. 2020.). Studij komparativne književnosti i povijesti umjetnosti završio 1963. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1976. doktorirao temom Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas (objavljeno kao knjiga 2007. pod naslovom Napisane slike), a 1965–70. bio asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti. Od 1970. do umirovljenja 2011. radio je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Redoviti je član HAZU od 2002. Javio se zbirkama pjesama u prozi Primjeri (1965) i Slijepo oko (1969) u okviru generacijske »razlogovske« poetike. U kasnijoj fazi njegovo pjesništvo obiluje intertekstualnim i metatekstualnim referencijama, a odlikuje ga i povratak vezanomu stihu i tradicionalnim oblicima (Motiv Genoveve, 1986; Trag roga, ne bez vraga, 1987; Četveroručno, 1992; Sonetna struka, 1992; Black & Light: versi od prigode, 1995; Redak mulja, redak pjene, 2013). Kao književni kritičar sustavno prati suvremeno hrvatsko pjesništvo, a bavi se i starijom hrvatskom književnošću te talijanističkom problematikom; eseje, kritike i prikaze skupio je u više knjiga (Dike ter hvaljenja, 1986; Zrcalo adrijansko: obilježja hrvatsko-talijanskog jezičnog dijaloga, 1989; Klik!: trenutačni snimci hrvatskog pjesništva, 1998; Pohvala pokudi, 1998; Družba da mi je: domaći književni portreti, 2008; Skladište mješte sklada, 2010). Sastavio je antologije hrvatskog pjesništva 1971–95. Uskličnici (1996) i 1996–2019. Svjetlaci (2019) te antologije katalonskoga pjesništva Bikova koža (1987) i Riječi za jedan lapidarij (2018). Istražuje suvremenu hrvatsku likovnu umjetnost; objavljuje likovne kritike i rasprave u stručnim časopisima i novinama, piše predgovore katalozima i grafičkim mapama (Z. Bourek, J. Bratanić, R. Goldoni, Z. Keser, A. Kuduz, V. Kuliš, Ž. Lapuh, I. Lovrenčić, E. Murtić, Š. Perić, H. Šercar, I. Šiško, M. Šutej i dr.) – od kojih je mnoge probrao u knjizi Slikanje i slikama predgovaranje: pisani portreti (2006) – te monografije (Nives Kavurić-Kurtović, 1986; Zlatko Kauzlarić Atač, 1996; Vojin Bakić, 1998; Antun Zuppa, 2000; Antun Babić, 2002). Članke o naivnoj umjetnosti, pisane 1968–2012., skupio je u knjizi O naivi i autsajderskoj umjetnosti (2013). Prevodi s nekoliko jezika (G. Cavalcanti, Dante, F. García Lorca, G. Mascioni, G. Papini, F. Petrarca, R. Queneau, L. Sciascia i dr.); o iskustvu prevođenja Jorgea Luisa Borgesa napisao je traduktološko-esejističku knjigu Borgesov čitatelj (2005). Izabrane pjesme objavio je 2009 (Drvlje i kamenje). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2013. te nagrade Goranov vijenac za pjesnički opus 2018.
(Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020.)
