Ivan Perić je mladi splitski redatelj koji iza sebe već ima mnoštvo kratkih filmova, ali i 3 dugometražna, dok će četvrti Sirene i krikovi doživjeti svoju premijeru u ponedjeljak 14.9. u 18:45 u kinu Karaman. Ovo ostvarenje od 78 minuta je već drugi film koji prikazuje u sklopu Međunarodnog festivala novog filma Split film festival, što nije jedini uspjeh ovog svestranog umjetnika.
Sirene i Krikovi su Vaš najnoviji film. Možete li nam ukratko reći o čemu se radi ?
Film je malo drugačiji od prošlih koje sam radio, to je kombinacija igranog filma s eksperimentalnim elementima. Kao prvo, cijeli je snimljen u jednom kadru, i iako je film klasični igrani narativni, sadrži neke elemente, recimo, dosta je naglasak na samoj glazbi, dosta glazbenika se pojavljuje u samom filmu, a ima i plesnih scena.
Radnja je neka vrsta distopije, malo je nadrealna, odvija se u izmišljenom gradu gdje sve propada, ljudi iseljavaju iz njega i ostaju samo oni koji moraju. Pratimo te ljude koji se prilagođavaju situaciji i način na koji se bore za život, to su uglavnom sitni kriminalci i njima slični.
Film je najavljen kao „dugometražni igrani film iz jednog kadra“. Možete li za naše čitatelje koji nisu upoznati s filmskom terminologijom pojasniti što to znači.
Klasični igrani film se sastoji od puno kadrova, o izboru redatelja ovisi koliko. Nije baš svakidašnja pojava da se film uopće radi u jednom kadru ili u malo kadrova. Kada se snima film, ili bilo koja video forma u malo kadrova ili u jednom kadru, znači da se cijeli film snimao u komadu, da nije bilo rezova, da se film nije dijelio na više manjih cjelina. Prosječni kadar traje od 4 do 5 sekundi, a ako film traje oko uru ipo vrimena, onda možete zamisliti koliko prosječno ima kadrova u svakome filmu.
Snimati u jednom kadru je dosta kompliciranije jer tu veliku ulogu ima koreografija same kamere i glumaca i cijele ekipe jer ne možemo doći na pola filma i ako je samo jedna greška, mora se sve raditi ispočetka, ne možemo ponoviti samo zadnju repliku ili zadnju scenu.
Stvar je u tome što smo snimali u Splitu, u živom gradu, i bilo je dosta stvari koje mogu utjecati na samo snimanje, da snimanje krene u krivom smjeru i onda bi morali sve ispočetka. Ali, imali smo sriće pa nije bilo toliko puno ponavljanja.
Na ovom projektu ste scenarist i redatelj. Kako se okupio ostatak ekipe?
Ovim putem se prvo želim zahvaliti ostatku ekipe. Skupljeni su sa više strana, to su kolege s Odsjeka za film i video na UMAS-u, bivši studenti iz moje generacije i trenutni studenti, tu su i članovi Kino kluba Split. Surađivali smo i sa Studijem za igru, pokret i ples GKM-a Split jer u filmu ima plesnih elemenata i plesačice su iz tog studija, a i glumci dolaze iz amaterskih kazališta kao što je Gradski teatar "Mali Princ" iz Omiša. Uglavnom sam ih jednostavno pitao i oni su bili spremni prihvatit zadatak, to je to.
Vaš prethodni dugometražni film Sveci je bio dosta dobro primljen od publike. Može li se negdje pogledati?
Sveci je bio moj diplomski film za Akademiju, bio je prikazan na Split Film Festivalu dva puta, trenutno se prikazuje na festivalima izvan Hrvatske. Pošto sam bio dosta zauzet ovim filmom, nisam toliko vodio računa o Svecima, malo sam ih zapostavio, ali se uvik može organizirat neka dodatna projekcija ukoliko postoji interes.
Prošle godine je promotivni film The Heart of Adriatic koji ste snimili za Turističku zajednicu Splitsko-dalmatinske županije osvojio prvo mjesto na Baku International Tourism Film Festival u Azerbajđanu. To je bila odlična promocija Dalmacije, hrvatske, ali i Vaše producentske kuće Dream Division. Je li ta nagrada donijela nove ponude?
Taj promotivni film prikazuje kadrove iz srednje Dalmacije, pokušao sam spojiti film i turističku promociju. Dobio sam još ponuda, na primjer, promotivni film o Postirama na Braču je osvojio drugu nagradu na festivalu u Latviji. Radim projekte i za ostale turističke zajednice, gradove na otocima i obali, to je posao koji radim uz sami film. Ima tih projekata koji se non-stop odvijaju.
Na početku sam više sam slao ponude, a sad oni mene traže, čuju za nas, vide projekte pa nam se jave, s nekima sami stupimo u kontakt kako se krećemo u tim krugovima, upoznaš ljude i tako to ide.
Između ostalog ste i magistar sociologije. Kako ste spojili UMAS i FFST?
Prvo sam upisao sociologiju, filmom sam se bavio kao član Kino kluba Split, i na sociologiji sam za diplomski rad obrađivao sociologiju raznih umjetnosti, među kojima i sam film. Tijekom tog studija sam na film više gledao kao na hobi, ali kad sam završio sociologiju, u Splitu se otvorio diplomski studij filma, probao sam ga upisat, priložio sam svoje radove koje sam radio u Kino klubu i sa strane i oni su me primili. Ali mislim da je to dobar spoj, sociologija i film, jer je sociologija dosta široka znanost koja se bavi društvom, odnosima i ljudima, a film je živa stvar koja se isto odvija među ljudima i mislim da se to dobro nadovezalo.
Što slijedi nakon Sirena i krikova?
Film je kratko bio u post-produkciji jer je iz jednog kadra, pa je preskakanje montaže dosta ubrzalo stvar. Prijavljen je na mnoge festivale, a premijera će biti u sklopu Split Film Festa u ponedjeljak, 14.9. u 18:45 u kinu Karaman. Prioritet je da ljudi iz Splita vide što se snimalo u Splitu.
Ima više novih projekata o kojima razmišljam, ali tko zna kako će se posložit stvari, tko će ih radit, možda ne bude niti jedan, možda budu neki skroz drugi, to ću još vidit.
