U četvrtak 16. lipnja u 20:00 h u Salonu Galić (Marmontova 3) otvara se zložba ''Stupovi hrvatskog društva''  akademskog slikara Vedrana Ivankovića.

Izložbu možete pogledati do 1. srpnja 2016. ( radno vrijeme galerije:  ponedjeljak-petak 10-12 h i 17-22h, subota 10-12 i 17-22h). 

Iz predgovora izložbe:
Stupove društva vidimo kao osnovne strukture koje ga čine stabilnim. Nose ga i omogućuju mu egzistenciju kao takvu. U društvu, baš kao što je slučaj i u arhitekturi, čvrsti i kvalitetni stupovi čine dugotrajnu stabilnu građevinu, dok loši čine arhitekturu upitne kvalitete čija je egzistencija po svoj prilici kratkog životnog vijeka. Stupovi su društva, dakle, substrukture čija se kvaliteta manifestira na održivost čitave cjeline.

U mladom društvu poput hrvatskog, koje je pritom nedavno prošlo i traumu rata, teško je objektivno razglabati o moralnosti, o odgovornosti ili o ispravnosti onih koji su ga postavili na noge, o ljudima koji ga uglavnom i danas vode. Ipak, posljednjih se godina pojavljuje sve veći broj onih koji jasno uočavaju, te prozivaju određene društvene anomalije.

Iako idejno utemeljeno na pravednosti, moralnosti i jednakosti, hrvatsko se društvo, kako uviđa autor izložbe “Stupovi Hrvatskog društva” Vedran Ivanković, u jako kratkom periodu zapravo našlo ukopano u samo naizgled kvalitetne, mada čvrste temelje.

Stupove našeg društva, smatra Ivanković, čine lokalni šerifi, svećenici, kapitalisti, političari i ini kojima su u interesu primarno vlastiti interesi. Autor primjećuje kako dotični čvrsto stoje na svim bitnim pozicijama društva te da ih je teško iti poljuljati, a kamoli zamijeniti. Zamjena je zapravo samo naizgled moguća. Ukoliko se ona i dogodi, utoliko sliči Platonovoj priči o pećini, ona nije ništa drugo doli običan privid. Radi se samo o zamjeni jednoga drugim (od kojih su oba jednaka), a tu je uvijek, naravno, i treći, i četvrti, i peti,…  Dakle, kakva god se predstava za javnost izvodila, stvari su uvijek i opet iste, zabava za mase vođena masovnim medijima čiji je zadatak održavanje privida jednakosti i pravde.

Ivanković smatra kako budnim promatračima situacija već postaje poprilično apsurdna, čak i pomalo smiješna. Iz tog se razloga umjetnik odlučuje radikalno je prikazati izložbom u Salonu Galić - odlučuje u potpunosti ogoliti vodeće sfere društva. Svesti ih na minimum. Determinira ih vlastitom projekcijom njihove srži. Modelira osamnaest objekata, simboličnih interpretacija detektiranih društvenih problema, te ih u galerijskoj atmosferi iznosi na uvid ostavljajući posjetiteljima na izbor žele li postati sukreatori ili ne prihvatiti ovakav način likovnog govora.

Umjetnik bez ustezanja javno proziva nametnute moralne instance našeg društva koje vrše prevelik utjecaj na život prosječnog čovjeka, te aktualizira problem življenja u Hrvatskoj, smatrajući kako su u našem društvu moralni kriteriji izgubili svaki smisao, napominjući kako se na paleti različitih za društvo vitalnih funkcija nalazi pozamašna količna polusposobnih, ali podobnih ljudi.

Ivanković ovom svakako kritičkom izložbom na zanimljiv način daje do znanja kako smatra da su svi stupovi našeg društva zapravo u osnovi jednaki, ono što ih razlikuje samo su nijanse.

Ili kako bi se u narodu reklo – svi jednako smrde.

Nina Nemec

Životopis autora:
Rođen 1977. god u Splitu. Završio "Školu likovnih umjetnosti" u Splitu, smjer slikarstvo. Nakon toga upisuje "Fakultet prirodoslovno matematičkih i odgojnih znanosti", smjer profesor likovne kulture - restaurator. Nakon tri završene godine upisuje "Umjetničku akademiju" u Splitu i 2003.god. diplomira  u klasi profesora Gorkog Žuvele i stiče zvanje akademskog slikara.

Sudjelovao na više grupnih i samostalnih izložbi i likovnih kolonija i radionica. Autor više murala u osnovnim školama u Splitu i Šibeniku.

Autor procesijske slike i zlatne krune na procesijskoj slici gospe Visovačke u franjevačkom samostanu Visovac. U Šibeniku sa suradnicima osnovao Dječju dramsku scenu "VIRKO", u kojoj je djelovao kao scenograf. Autor preko dvadesetak scenografija.

Tijekom 2007.god. provodi  godinu dana na stručnom usavršavanju scenografije lutkarstva i izrade lutaka u Poljskoj, gdje sudjeluje u radu nekoliko najeminentnijih lutkarskih klazališta - Teatar lalki i aktora u Opolu, Teatar Banialuka u Bielsko-Biali, Teatar lalki i aktora u Lomzi i Teatar Lalka u Warszawi.

2008.god. nominiran od strane Hrvatskog društva dramskih umjetnika za nagradu Hrvatskog glumišta u kategoriji najbolje scenografije za predstavu "Fantazija"

2009. na festivalu Glumište pod murvom dobio nagradu za najbolju scenografiju.

Od 2010. god. radi kao profesor strukovnih predmeta u srednjoj Gospodarskoj školi Čakovec.

Član HULU-Split, HDLUM-Čakovec i HDLU-Zagreb.

Izložbe:                      

2016. – „Kulturna strategija grada Splita“- robna kuća Prima Split

2016. – „1. proljetni salon“ – Galerija Sunce - Zagreb

2016. – „Uskršnja izložba“ – HKDL - Zagreb

2015. - „Strah u 19 slika“ – Muzej Međimurja - Čakovec

2014. – „Dopustite da se predstavim…“ – Muzej Međimurja – Čakovec,      memorijalna zbirka Ladislava Kralja Međimurca Kraljev vrt. 

2013. – Retrospektiva HDLUM – Galerija Scheier – Čakovec

2010. – Postmoderna realnost – Izložbeni prostor Dioklecijanovi podrumi – Split

               „Zaboravljena mjesta“ – Multimedijalni kulturni centar, Dom mladih-Split

2003. – VIII Trijenale Hrvatskog kiparstva – gliptoteka HAZU - Zagreb

2002. – „Crtež u prostoru“ multimedijalni kulturni centar – Split

2001.- „UMAS“ – Galerija SC – Zagreb

1999. – „ Male promjene“ – ZKM – Zagreb

               „Vodeći umjetnici mlađe generacije“ – Muzej hrvatskih arheoloških spomenika – Split

1997. – „1700+“ – Dioklecijanovi podrumi – Split

1994. – „ ŠLU“ – Umjetnički salon – Split