U Hrvatskom narodnom kazalištu Split 16. svibnja u 20 sati premijerno će biti izvedena dramska predstava Tiha noć kojom će splitski teatar obilježiti stotu obljetnicu rođenja Miljenka Smoje, najomiljenijeg splitskog pisca dvadesetog stoljeća. Tiha noć dramatizacija je Smojine novelete novelete iz njegove Kronike o našem Malom mistu. Autor dramatizacije je Ivica Ivanišević, veliki poznavatelj Smojinog djela, a predstavu režira Goran Golovko. U ovoj grotesknoj, neodoljivo duhovitoj priči o malomišćanskom sudaru dvaju nesukladnih, isključivih svjetonazora na kazališnoj će pozornici oživjeti Smojini nezaboravni likovi Roka i Anđe, Luiđa i Bepine, Servantesa, don Karmela, Prisidnika, Sekretara... ali i likovi samog Smoje i njegove Lepe koje će utjeloviti dramski prvaci HNK Split. Te su dvije uloge povjerene dramskim prvacima HNK Split Nenadu Srdeliću i Nives Ivanković, Servantesa igra Donat Zeko, Bepinu i Luiđija Arijana Čulina i Joško Ševo. Stipe Radoja bit će Roko Prč a Katarina Romac njegova Anđa, uloga Prisidnika povjerena je Marjanu Nejašmiću Baniću, dok će Sekretara tumačiti Vicko Bilandžić. Luka Čerjan bit će Mali Mirko, Peškaruša Andrea Mladinić, Filip Radoš je Don Karmelo, Milicajac Mate bit će Maro Drobnić, Tajnica Elza Tudor Gančević a sinove Roka i Anđe igrat će dječaci Andro Bilandžić i Petar Prcela.
"Groteskna koliko i neodoljiva priča o malomišćanskom sudaru dvaju nesukladnih, isključivih svjetonazora dostojanstveno je ostarjela u ovih nešto više od pola stoljeća koliko nas dijeli od premijere, pa je ovo krasna prilika da, ostajući vjerni rukopisu i duhu pokojnoga meštra, pokušamo vidjeti koliko se i kako naš svijet otada promijenio, jesu li Smojini junaci otpravljeni u povijest ili su još uvijek tu, među nama, diktirajući nam ritam svakodnevice s jednako slijepom gorljivošću, iako s nešto manje izvornoga šarma.
Jesmo li nas dvoje stvarali istoriju? – upitat će u jednom trenutku Roko Prč, kamarjer, prvoborac, pa hotelijer, svoju suprugu Anđu. Pitanje je, naravno, retoričko, njime on samo želi naglasiti njihovo neotuđivo pravo da prošlost ugode po svojoj mjeri i iz nje izvedu privilegij oblikovanja budućnosti. Uostalom, svaki se rat – ili, još šire, svaki se sukob – samo zato vodi: da bi se steklo pravo na pisanje povijesti. Kad se suoče militantni vjernik i borbeni ateist, oni se de jure sukobljavaju zbog apstraktnih koncepata odnosno maglovitih pitanja početka čovjeka i svijeta, ali de facto samo zbog prava na pisanje povijesti. Pobijedi li vjernik, volja Božja postaje mjerom svih stvari; nadvlada li u tome sukobu ateist, jedino što se računa jest volja čovjeka.
Miljenka Smoju obično se predstavlja kao velikog dalmatinskog kroničara, iako se on nikada nije htio gurati među pisce povijesti. Znao je da tamo vlada poprilična gužva, pa je umjesto o velikim istinama, izabrao pisati o malim ljudima. Iz te marginalne, skrajnute, iskošene perspektive, na koncu je uspio prodrijeti do srži same, do konačnih pitanja i odgovora koji uporno promiču onima bez sluha za nijanse odnosno interesa za rubne pojave i ljude. Upravo zato Smojino djelo nije danas ništa manje živo nego što je bilo prije pedeset godina.
Njegovi likovi odlična su zdravlja, neobično vitalni, jednako uskogrudni, isključivi i obuzeti željom za dominacijom kao nekada. Naravno, ima i onih koji stoje po strani, koji su izabrali svjedočiti komediji, umjesto da u njoj sudjeluju. I jedne i druge vidjet ćete večeras na sceni, ali i u gledalištu, sjedit će u vašoj blizini. Možda im i sami pripadate, pa ustvari nećete gledati kazališnu predstavu, nego tek zuriti u zrcalo." - Ivica Ivanišević
Reprizne izvedbe u ovoj sezoni planirane su za 17. i 18. svibnja.
FOTO: Matko Biljak
