Uz uvid u stalni postav i retrospektivnu izložbu Miroslava Kraljevića, posjetitelji Galerije umjetnina do 20.9. mogu pogledati 75 minuta dugačak program eksperimentalne filmske produkcije nastale u Jugoslaviji od sredine 60-ih do sredine 70-ih godina, nadahnute rock glazbom sa Zapada. Program pokazuje otvorenost i permisivnosti jugoslavenskog socijalizma prema uključivanju popularne kulture kapitalističkog Zapada, njen duboki utjecaj na lokalno društvo i umjetnosti te, pogotovo, javnu vidljivost suvremenog psihodeličnog životnog stila i popularne kulture.
Prva polovica šezdesetih bila je obilježena najvećim BDP-om u povijesti i otvaranjem državnih granica za putovanja i rad u inozemstvu. No, prema kraju desetljeća, otpočinje gospodarski pad, a monolitno ustrojstvo države iskazuje prve pukotine koje će se produbljivati tijekom 70-ih godina. Dok je s jedne strane, državni aparat podržavao neke od najradikalnijih i međunarodno priznatih umjetničkih manifestacija epohe, poput pokreta Nove tendencije (1961. – 1973.), GEFF - Žanr Eksperimental Film Festivala (1963 - 1970) i Muzičkog biennala (od 1961.) u Zagrebu ili BITEF-a, međunarodnog kazališnog festivala (od 1967.) u Beogradu, istovremeno je snažnu represiju iskazivao gušenjem demonstracija, zatvaranjem političkih protivnika i kulturnih djelatnika, zabranom filmova i časopisa, kao i političkih pokreta koji su poput Hrvatskog proljeća nastojali u zemlju uvesti zapadnjački oblik demokracije. Kombinacija ovih suprotstavljenih politika bila je okvir jednog od kulturno najvitalnijih i najuzbudljivijih društava epohe, uključujući i osebujne izume kao što su samoupravni socijalizam i Pokret nesvrstanih, koji su Jugoslaviji priskrbili status globalnog fenomena.
Promjene u socijalističkom društvu Jugoslavije 1966 - 1976 poklopile su se i bile su usko isprepletene s kompleksnim političkim i društvenim promjenama, te transformativnim pokretima koji su se događali diljem svijeta. Pojmovi kontrakulture i socijalne (r)evolucije, u lokalnom su kontekstu bili korišteni za promicanje specifičnih ciljeva omekšavanje socijalističke vlasti, povećanje građanskih sloboda, ostvarivanje višeg životnog standarda i veće raznovrsnosti u svakodnevnom životu i pratećoj pop kulturi. U procesu je nastala snažna umjetnost.
Program je premijerno predstavljen u Galeriji Stefan Stoyanov u New Yorku. Village Voice proglasio ga je jednom od pet najboljih izložbi u New Yorku u 2011. godini.
Kustos: Branko Franceschi.
Program:
Vladimir Petek, Vrijeme, 8 mm, c/b film, 4’, 1966.
Naško Križnar (OHO), 19th Nervous Breakdown, 8 mm, c/b film, 4’03’’, 1966.
Ante Verzotti, Fluorescences, super 8mm, 4’2’’, 1967.
Ivan Martinac, Focus, 35 mm, c/b, 7’12’’, 1967.
Marjan Ciglić (OHO), Fulia Quanso, 8 mm, boja, 5’39’’,1967.
Marjan Ciglić (OHO), OU, 8 mm, boja, 3’25’’, 1969/70.
Miroslav Mikuljan, Seisana, 8 mm, 16mm, c/b, 4’53’’, 1970.
Slobodan Šijan, Kosta Bunuševac u filmu o samom sebi, 8 mm, boja, 15’, 1970.
Petar Trinajstić, O ribice, moja mala ribice, 8mm, boja, 3’33’’, 1973.
Ljubomir Šimunić, Gerdy, The Wicked Witch, 8 mm, boja, 14’, 1973. – 1976.
