U ponedjeljak, 5. prosinca u 19 sati u Galeriji Škola otvara se izložba SMALL big World umjetnice Maje Ostojić.
Radovi Maje Ostojić dolaze nam u neobičnim formama, naime, vidjet ćemo dvanaest minijaturnih diorama. Diorame su trodimenzionalni modeli koji prikazuju određene prizore. Nekad ih se treba posmatrati kroz rupicu, katkad je riječ o minijaturnim filmskim setovima koji služe za specijalne efekte, a ova splitska umjetnica radi prizore unutar staklenih zvona. Pod staklenim stijenkama smješteni su prikazi ljudi u realnim, ali i sasvim apstraktnim situacijama.
O izložbi:
Biti sam i biti usamljen su pojmovi koji se često poistovjećuju, unatoč razlikama u značenju. Osoba može biti sama, a ne biti usamljena, a može biti i na stadionu punom ljudi i osjećati se potpuno usamljeno.
Problem usamljenosti nije odsustvo drugih ljudi, nego žaljenje zbog tog odsustva. Upravo taj problem kod usamljenosti je najveća boljka samoće. Tišina u kojoj se nalazimo kada smo sami, fizički usporediva sa svježim jutarnjim zrakom, ima pročišćavajući učinak prijeko potreban u današnjem svijetu i svakodnevici pretrpanoj mnoštvom (uglavnom beznačajnih) podražaja, slika, zvukova... U većini slučajeva distrakcijama koje tokom vremena imaju nagomilavajući učinak koji zaziva povremeni odušak kroz „isključivanje“ blaženom samoćom. Tehnologija nam je svojim mogućnostima povezivanja s vremenom postala najveći saveznik u borbi protiv usamljenosti, no pretjerana konzumacija može naštetiti već spomenutom mehanizmu isključivanja i čišćenja pa čovjek ima potrebu da ponekad jednostavno ode „off-line“. U suvremenom svijetu bitnost prirode i njene zacjeljujuće sposobnosti sve se više naglašava kroz zabrinutost za budućnost planeta i podsjećanje na estetsku ljepotu i začudnost prirodnog svijeta i atraktivnih lokacija, u što se i sami možemo uvjeriti kad pogledamo koliko stock fotografija takvog sadržaja ima u svojoj memoriji svaki mobilni uređaj, tablet ili računalo.
Niz dioramskih prikaza Maje Ostojić propitkuje pojam samoće i njen odnos prema prirodi kroz poigravanje prikazima minijaturnih figura i lokacija koje stavlja u stakleno zvono da bi maksimalno isključila vanjski svijet i pojačala dojam intimne scene koja traje onoliko koliko joj vremena i pažnje poklonimo u trenucima kada i sami poželimo biti malo sami. Koketiranje s konfabulacijom također je jedna od problematika kojom se Maja bavi; koliko su ovi prikazi stvarni, mogući i imaju li elemente vlastitog iskustva ili su čista sugestija formirana imaginacijom i vremenom? Diorame ispod staklenog zvona, komponirane su od većinom prirodnih materijala; kore drva, grana, kamena, raznih vrsta trave... Minijaturne figure ljudi od umjetnog materijala zaustavljene su u trenutku samoće, njihov minuskul je nesrazmjerno naglašen prema okolini u kojoj su se zatekli, naglašavajući pritom njihovu otežanu primjetnost, koja dodatno podcrtava temu tišine i samoće koja je prožeta čitavom serijom.
Maja kolekcionarskim nervom prikazuje mogućnosti zdrave introspekcije, pod okriljem monumentalnosti prirode manjeg formata, što te prikaze čini dragocjenijim i krhkijim, zaštićenim pod staklenim zvonom, pozivajući nas na sudjelovanje u meditativnom procesu promatranja prirode i čovjeka jednostavnim bivanjem u trenutku tišine dok smo ponekad sami, ali nikad usamljeni.
Damjan Barić
O autorici:
MAJA OSTOJIĆ rođena je 1988. godine u Splitu. Nakon završene Škole likovnih umjetnosti, smjer Industrijski dizajner, u Splitu upisuje Umjetničku akademiju Sveučilišta u Splitu, smjer Likovna kultura i likovna umjetnost. Kao Magistra edukacije likovne kulture i likovnih umjetnosti polaže Stručni ispit za profesora stručnih predmeta. Od 2015. godine radi kao zamjena u Školi likovnih umjetnosti u Splitu, a 2021. godine dobiva stalni posao kao profesor stručnih predmeta. Tijekom školovanja i nakon sudjelovala je na nekoliko skupnih izložbi sa slikarskim i grafičkim radovima. Ovo je njezina prva samostalna izložba.
